Tip:
Highlight text to annotate it
X
PREVRTLJIVAC
Istinita priča
LOS ANĐELES, 9. MART 1928.
Voltere, vreme je za ustajanje.
Još samo malo.
- Žao mi je, za to je subotu.
Uz zid, hajde. Imam ga.
Sedi, hladi ti se doručak.
To su pahuljice, i treba da budu hladne.
Dušo, stigli smo.
Evo tvojih knjiga, samo napred.
Da, ako sačekate malo dovešću
vam nadzornika.
Dolazi, evo je za minut.
Ti primi ovu, ludim od nje.
Ovde nadzornik, izvolite.
Nažalost, neki ljudi prisluškuju.
Što radi?
Sve je u redu? - Jeste, gospođa
je imala problem sa vezom.
Kako je bilo u školi?
- Učili smo o dinosaurisima.
Posvađao sam se sa Biljem Mekauskim.
- Šta se dogodilo?
Udario me je. - Uzvratio si?
Dobro je, to je pravilo broj jedan.
Ne započinji tuču, završi je.
Zašto te je udario?
Jer sam ja njega.
- Ti si ga udario prvi, zašto?
Rekao je da je tata pobegao jer
me nije volio.
Otac te nije ni upoznao, kako bi
mogao da te ne voli?
Zašto je otišao? - Nešto je još stiglo
postom dana kada si ti rođen.
Bilo je u kutiji nešto većoj od tebe,
u njoj je bila odgovornost.
Nekima je to najstrašnije na svetu.
Pobegao je zbog straha od te kutije?
To je glupo. - To sam i ja mislila.
Propustio sam gdina Endija?
- Bojim se da jesi, vreme je za spavanje.
Idemo u bioskop sutra?
- Čujem da ima novi film Čarlija Čaplina.
i novi serijal filmova. - Šta je to?
Ne znam, zato je misteriozno.
Pretežak sam ti za nošenje?
- Nikako.
Da? - Margaret je, kako si?
Žan se javila da je bolesna.
- Kada? - Pre pola sata, ne mogu da nađem nikoga.
A Mona, njoj trebaju dodatni sati.
- Ne možeš ti?
Obećala sam Volteru bioskop.
- Samo do četiri.
Samo do četiri onda, vidimo se.
imaš sendvič i mleko u frižideru.
Zamolila sam Rilejeve da svrate
za nekoliko sati.
- Mogu da se brinem o sebi.
Znam da možeš, proveravaju
kuću, ne tebe.
Sutra ćemo ići u bioskop i onda
do Santa Monike da se prošećemo pristaništem.
Kako to zvuči?
Doći ću pre mraka.
- Ne bojim se ničega.
Znam to. Budi dobar, volim te.
Šta je sa tom linijom?
- Rekli su da će postaviti nekoga.
Pozovite mi stanicu da vidimo da
prebacimo pozive kod njih.
Kristina, hteo sam da te stignem.
Pratim tvoje izveštaje i zadivljen sam.
Kada sam predložio upošljavanje
ženskih nadzornika šefovi su
bili nepoverljivi, ali si ti to uradila
bolje od bilo kog muškarca.
Hvala, gdine Haris. - Ben, molim te.
Tražimo menadžera za Beverli Hils,
ako te zanima posao, mogu da
napišem preporuku. - To bi bilo divno.
Možda bismo... - Možemo u
ponedeljak? Hvala.
Molim vas.
Voltere?
Dušo?
Voltere?
Voltere?
Dušo?
Voltere? Vreme je da uđeš unutra.
Suzi, videla si Voltere?
- Nisam, žao mi je.
Voltere?
Broj, molim vas. - Policijsku stanicu.
- Povezaću vas.
Kristina Kolins, živim u severnoj
aveniji 23, zovem da prijavim
nestanak deteta. - U kakvoj ste vezi?
On mi je sin. - Koliko dugo je nestao?
Ne znam, sada sam došla sa posla.
Možda je od jutros ili poslednji sat.
Proverili ste u susedstvu?
- Jesam.
Možda je izgubio pojam o vremenu.
- Uvek je tu kada se smrači.
Pošaljite nekoga. - Ne šaljemo
jedinice pre 24 sata nestanka.
Šta? - U 99% slučajeva se dete
pojavi do jutra.
Nemamo ljudstva da jurimo svako
dete koje pobegne sa prijateljima.
Volter to ne bi uradio. - Uz sve
poštovanje, svaki roditelj kaže isto.
Molim vas. - Ne mogu ništa, upisaću
vam ime, ali to je sve do jutra.
Sigurno će se pojaviti do jutra.
Uvek je tako.
Misli nam idu gđi Kristini Kolins čiji
je sin nestao pre skoro dve nedelje.
Iako nije član našeg zajedno molimo
se za nju kao i svakog dana.
Na radiju i u novinama se govori
da policija daje sve od sebe
da spoji majku i dete i uveren sam
da je to istina, ali s obzirom na
to da je to najnasilnija, najkorumpiranija
i najnestručnija policija sa ove strane
planina nisam uveren da je to ispravno.
Svakog dana se tela pojavljuju
pod nadzorom šerifa Džejmsa Dejvisa
i njegove jedinice. Svakog dana
su potrebe poštenih građana
na drugom mestu ispod pohlepe i
lične dobiti. Svakog dana, ovaj
grad tone dublje u zastrašivanje
i korupciju.
Nekada grad anđela, L.A. je postao
mesto gde su naši zaštitinici
postali naši nasilnici gde je biti
zakon biti iznad zakona.
Razumem, hvala, zvaću za nekoliko
nedelja.
Odelenje nestalih osoba?
Ovde Kristina Kolins, zovem
da pitam da li ste pronašli neko
izgubljeno dete koje odgovara
opisu Voltera Kolinsa.
Nazovite, ja ću zvati za nedelju dana.
Hvala.
DEKALBE, ILINOIS
20. JUL 1928.
Dva dolara.
Ostavio sam novčanik kod kuće.
Mogu li da ti dugujem?
Nema crte, plati ili zovem policiju.
Dosta mi je ovakvih propalica.
Ne pokušavam da te prevarim,
ostavio sam novčanik kod kuće.
Otići ću po njega, za 10 minuta
najviše.
On je šteta? - Nema bolje od
rođenog krvi i mesa.
Ostani ovde, vratiću se.
- Ali...
Ne pravi nevolje, ostani ovde,
idem po novčanik.
Deset minuta i zovem policiju.
Do đavola.
Broj. - Ovde Harv iz restorana,
pozovi mi šerifa.
Hvala.
Gđo Kolins, ja sam kapetan
J. J. Džons, odsek za maloletnike.
Moj kabinet nadgleda sve
slučajeve bežanja i nestanka dece,
uključujući i vašeg sina. Živ je.
Pokupila ga je lokalna policija
u La Kalbu pre dva dana.
Bio je u društvu neke lutalice,
izdali smo poternicu, ali je siguran.
Hvala vam.
Ima toliko štampe. - Imate priču sa
sretnim krajem, ljudi to vole.
Bolje da krenemo, voz ulazi u stanicu.
Hvala, ljudi, imaću izjavu za nekoliko
minuta, ali je sada važno da
spojimo ovu damu sa njenim
sinom pa nas ispričajte.
Upoznajte šefa policije
Džejmsa E. Dejvisa.
Drago mi je. - Nemamo mnogo
lepe pažnje od štampe ovih dana.
Dobro je biti ovde sa lepom pričom.
Mislim da smo bili dobri prema vama.
Nisam mogla da prijavim nestanak
24 sata, i mislim da je to bilo...
Tehnika je po strani.
Odlično. - Dobro je.
Nemojte se ustručavati da to
kažete novinai.
Žene... Sačekaj malo.
Pomerite se.
Zar nećete?
- To nije moj sin.
Šta? Kako to mislite?
- To nije moj sin.
Sigurno grešite.
- Ne grešim.
Imao je pet užasnih meseci,
smršavio je, promenio se.
Poznala bih svog sina.
- Samo kažem da ste u soku, a on se promenio.
Kako ti je ime?
-Volter Kolins.
To je često ime. - Gde živiš?
U 210 Avenija 23, L. A. Kalifornia.
To je moja mamica.
Saslušajte me, razumem da ste
nesigurni, to je očekivano.
Momci se u ovom dobu brzo
mijenjaju.
Nema sumnje da ovo nije vas sin.
- To nije Volter.
Nije onakav kakvim ga pamtite
i zato je važno da ga odvedete
kući na osnovu pretpostavke.
- Na osnovu pretpostavke?
Kada bude u svom poznatom
okruženju i povratite se od soka,
uvidećete da je ovo vaš Volter,
obećavam vam da je ovo vaš sin.
Ako budete imali nekih problema,
razgovarati ćete sa mnom.
Srediću to, dajem vam svoju reč.
Nema kuda da ode.
Molim vas.
Možda ne razmišljam ispravno,
u redu. - Tako je.
Hvala vam.
Okrenite se.
Što ste pomislili kada ste ga ugledali?
- Teško je objasniti.
Bila je u soku, nije ga prepoznala
što je prirodno.
Kako se osećaš, sinko, dobro
je biti kod kuće? - Divno je.
Policija L.A. Je zahvalna na svem
poslu koju je uradilo šerifovo odeljenje
i što je omogućilo ovo srećno
povezivanje.
Policija je posvećena usluzi
građanima uvek.
Možemo li sliku sa majkom i sinom,
kapetane? - Svakako.
Stisnite se.
Dobar je sendvič? Želiš još mleka?
- Ne.
Ne, hvala. - Ne, hvala.
Prljav si od voza, treba da se okupaš.
Pidžama je na krevetu.
Dobro si? - Pao sam, glupa kada.
Obrezan si.
lzlazi.
Poslednji put kada sam merila
Voltera, svog sina je bio viši od tebe sada.
Ko si ti i što radiš ovde?
Ko si ti?
On nije moj sin. Ne znam zašto
on govori da jeste, ali došlo je do greške.
Rekli smo da ćemo dati vremena
da se prilagodi.
Niži je 4 cm. Izmerila sam ga.
- Možda vam ne valjaju mere.
Siguran sam da postoji obašnjenje.
- Obrezan je, a Volter nije.
Vas sin je bio nestao pet meseci,
u društvu nepoznate lutalice.
Ko zna što mu je učinila tako poremećena
ličnost. Možda ga je obrezala.
Mogla je... - Da ga smanji?
Zašto me ne slušate?
- Slušam, razumem vas, promenio se.
Oboje ste doživeli užasno iskustvo
i zato vam treba vaša ljubav i podrška.
On nije moj sin. - Zašto radite ovo?
Delovali ste sposobno da se starate
o njemu, plaćeni ste dovoljno,
ne razumem zašto bežite od
majčinske odgovornosti.
Ne bežim ni od čega, najmanja
odgovornost je što se brinem za tog
dečaka sada jer sam mu ja sve.
Brinem se da prestajete da tražite mog sina.
Zašto da tražimo nekoga koga smo
već pronašli.
Zato što ga niste našli.
- Potvrđen mu je identitet
od strane najboljih umova
identifikacije dece, znaju šta rade.
A ja ne znam?
Žao mi je, cenim sve što ste učinili.
Ne želim da uzrokujem nevolje.
Došlo je do greške i pomognite mi
da je ispravim da mogu da nađem sina
pre nego što bude prekasno,
molim vas.
Neću vam više smetati. Žao mi je.
Da, kapetane?
- Saro, pozovi Dr. Tara.
Dr. Earl Tar, poslao me je kapetan,
s vremena na vreme radim sa njim.
Mogu da uđem? - Hvala,
mislila sam da mi niko ne veruje.
Sada sam tu, ispravićemo sve.
Gde je dečak?
Evo ga, zgodni mladić. Ima vaše
oči i malo nos.
Vrlo je dobar s obzirom na sve.
- Mislila sam da ste došli da pomognete.
Jesam, kapetan je rekao da se
dečko promenio.
Tražio je da dođem da vas uverim
da treba da imate majčinsku brigu.
Ona nije za njega jer nije moj sin.
Takve izjave će teško pomoći
samopoštovanju dečaka.
Kapetan je spominjao promenu visine?
- Dođite.
Stani uz zid.
Kraći je 4 cm.
Znamo da trauma može uticati
na rast deteta.
Kičma mu se moguće smanjila zbog
stresa, nije često, ali je moguće.
A obrezivanje? - Verovatno je otmičar
to smatrao ispravnim.
To je ipak higijenski, sigurno je bio
traumatično.
Potisnuo je sećanje.
Postoji savršeno jasno medicinsko
objašnjenje. Ali vi treba da pitate.
Zar ja ne bi trebalo da znam da
li je on moj sin? Majka sam.
Znači da niste obektivni. Gledate
u dečka koji se promenio.
To nije isti dečak, kao što nije isti
čovek koji ode u rat i vrati se.
Majčinsko srce vođeno emocijama
i intuicijom odbija te promene.
insistira da ovo nije vaš sin, ali to
ne menja činjenice.
Staviću svoju teoriju na test
obektivnosti, možete li vi?
Ovo je nečuveno. - Smirite se i
slušajte me.
Saslušajte me, ovaj tzv. doktor
me je prošetao po susedstvu
kao neku ludu majku koja ne poznaje
svog sina. - I što je pronašao?
Ono što je očekivao, ono što ste
mu rekli.
Ne treba da se stidite toga.
- Nije to problem, nego da
gubite vreme kada treba da tražite
mog sina. - Izveštaj je konačan.
Onda želim da vidim izveštaj da
bih mogla da ga osporim pre nego
što ode u Nju Orleans. - U redu.
Prijatan dan.
Ići ćemo sutra?
- Da.
Laku noć, mamice.
- Prestani da govoriš to.
Prestani da govoriš to.
Nisam tvoja majka.
Želim svog sina nazad.
Ti nisi moj sin.
Želim svog sina. Proklet bio.
Pogrešila sam što sam vikala na tebe,
ti si samo dete i mislim da ne znaš
što radiš, ali shvati da je moj sin
moj život. On je sve što imam.
Ma što policija mislila i svet, ti i ja
oboje znamo istinu.
Oboje znamo da nisi Volter, samo
treba da im kažeš to da
bi mogli da nađu mog sina, molim te.
Razgovaraćemo sutra.
Da? - Gđa Kristina Kolins?
- Da.
Ja sam Gastav Brigleb, ja sam
sveštenik u crkvi Sv. Pola Prezbeterijana.
Slušala sam vaše emitovanje,
hvala vam.
Pročitali ste "Times" jutros?
- Ne.
Možda bi trebalo i da dođete ovde
na doručak za sat vremena, treba
da se sretnemo. - Halo?
Misteriozan slučaj. Po zahtevu
policije L. A. Dr. Earl V. Tar,
specijalista za decu je pregledao
Voltera Kolinsa da utvrdi
gubitak težine, i zbunjeno ponašanje
primećeno od povratka dečaka majci.
Divna frazeologija, primetite da
piše povratka dečaka majci,
a ne piše da ste jasno njegova majka
ali da ste odgovorni za to.
A policija se brine za dečaka dok
je kod vas, probajte jaja, dobra su.
Nakon temeljnog pregleda dečaka
doktor je rekao da s vremenom
će sve reći kada se povrati, ali
dok je lucidan i to je ovde mana.
Nisam našao da osporim ono
što je našla policija.
Zašto rade ovo? - Da izbegnu da
su načinili grešku vrativši pogrešnog dečaka.
Svako sa pola mozga bi prozreo
to, a to nažalost isključuje polovinu čitatelja.
Moja misija je da obelodanim poslove
policije za koje bi voleli da niko ne zna.
Nasilje, zlostavljanje, ubistvo,
korupcija i zastrašivanje.
Kada je Dejvis preuzeo vodstvo
pre dve godine je rekao...
Borićemo se protiv pljačkaša na
ulicama, želim da budu mrtvi, ne živi.
Ukoriću svakog policajca koji pokaže
i najmanju milost prema kriminalcu.
To je dalo odobrenje 50 najnasilinijih
policajaca da pucaju na koga žele.
Nazvao ih je jedinicom za oružje.
Nema advokata, nema suđenja,
pitanja, suspenzija, nema istraga,
samo gomilanja leševa.
Tijela u mrtvačnici, u bolnicama,
pored puta i to ne zato što je
policija želela da izbriše zločin.
Već da izbrišu konkurenciju.
Polovina policije je bila u kocki,
prostituciji.
Kada ljudima date slobodu, uradiće
isto što i Adam i Eva u raju.
Policija ne tolerira neposlušnost,
proturečje ili sramotu.
A vi ste u poziciji da ih osramotite,
a to im se ne dopada.
Učiniće sve što mogu da vas diskreditiraju.
Video sam da se to događa previše.
Zato sam želeo da se upoznamo,
da bih vas obavestio u što se upuštate
i da vam pomognem da se borite
ako to izaberete.
Cenim sve što ste rekli i što radite,
ali ja samo želim svog sina.
Mnogi su žrtvovani, vaš sin ne bi
bio prvi, ali ako napravite kako
treba, možda bi bio poslednji.
Trebalo je da popunimo dve šupljine.
Borio se, ali sam ga sredio.
I? - Prednji zubi vašeg sina su
bili razdvojeni komadom mesa.
Ovaj dečko to nema.
Može li to da se promeni s vremenom,
jer će to reći.
Nekada je moguće, ali tkivo među
Volterovim zubima to sprečava.
To se ne može dogoditi bez operacije
sklanjanja tkiva, a on to nije imao.
Da li biste napisali to službeno?
- Oprostite na rečniku, ali vraga, da.
Izgleda da anestezija prestaje da
deluje.
Ali ću prvo napisati pismo, dajući
vremena momku da razmisli.
Mnogo se promenio. Znaš li ko sam?
- Učiteljica ste.
Ali i one imaju imena, koje je moje?
- Znam vas, ali ga se ne sećam.
Gđa Foks, sada sedi.
Rekla sam da sedneš na svoje mesto,
sedeo si tamo preko godinu dana.
Gđo Kolins, ako je to vaš sin,
ja sam kraljica Elizabeta.
Ne samo da ću napisati, neko
ću to svedoćiti na sudu ili samom
predsedniku ako treba.
- Hvala.
Vidimo se večeras na emitiranju.
Srećno.
Dobar dan, ja sam Kristina Kolins.
10. Marta moj devetogodišnji sin
Volter Kolins je nestao.
Petomesečna istraga je odvela do
dečaka koji je došao iz DeKalba.
Svima su rekli da je on moj sin.
On nije moj sin.
Policija je pogrešila i to je razlog
za ovu transformaciju.
Učiteljica i lečnici su potvrdili da
on nije moj sin, sada ću kopirati
te izveštaje i daću vam ih sutra.
Policiji sam dala priliku da prizna svoju
grešku i da obnovi potragu za mojim sinom.
Posto su to odbili, moram da obavim
slučaj javno.
Nadam se da će ih ovo uveriti da
završe započeto i da mi vrate sina.
Hvala vam mnogo.
Moreli, nađi Kolinsovu i dovedi je.
i to pozadi.
Ovuda, gospođo.
Zašto idemo pozadi? - Kapetanova
zapovedi, da izbegnemo novinare.
Sedite, kapetan će doći.
Da li je neko primio poziv iz Kanade?
Neki maloletnik je na rancu nelegalno,
želiš to? - Uzeću, ionako nema ništa bolje.
Gđo Kolins, ostavite dečaka, ona
će se brinuti za njega.
Sedite, pravite nam nevolje.
Postaje sramota za celu policiju.
To mi nije bila namera. - Samo ste
rekli štampi da ne razlikujemo
dečake. Mesecima radimo na vašem
slučaju, uživate praveći budale od nas.
Naravno da ne. Želim da nađete
mog sina.
Problem je da odbijate majčinsku
odgovornosti. - Šta?
Uživali ste u slobodi, da ne brinete
o sinu, da radite što želite.
Ali mi smo ga našli i sada vam je
on smetnja, zato ste zakuvali ovo.
Da naterate državu da ga odgaja
za vas, zar ne? - Nije tačno.
Čak i dečak govori da je on vaš
sin, zašto bi to rekao?
Ne znam, ali znam da laže.
- Možda i jeste, ali je tako rođen.
Oboje ste lažovi i stvarate nevolje
i ne bi trebalo da hodate ulicama.
Ili znate da lažete ili niste sposobni
da znate da li lažete.
Šta je od ta dva? Neodgovorna
ste majka ili se pravite ludom?
Neću slušati ovo. - Želite stručnjake,
imam ih i ja.
Gđo Kolins, još uvek insistirate da
onaj dečak nije vaš sin? - Da.
Povredićete se.
- Ne možete ovo.
Pritovorenik ste mentalne bolnice
Los Anđelesa.
Šta?
Optužena tvrdi da su je prevarili
policija i ostali i da smo joj da li
dečaka i pokušali da je nateramo da
je on njen sin. Vodite je.
Gđa Kolins nam je poznata od
10. Marta kada je prijavila nestanak
svog devetogisnjeg sina Voltera.
Dečak je nađen u putu.
Od njegovog povratka se zalila
da još nije tu i tražila je da ga nađemo.
Pati od paranoje, samoobmanjivanja
i bežanja od stvarnosti.
Možda je pretnja za sebe i druge.
Preporučujemo da se
stavi u mentalnu ustanovu dok
se ne povrati.
Ime? - Kristine Kolins.
Zaduženi policajac? - J. J. Džons.
Policija želi da me kazni jer...
- Smirite se da vas ne stavim u košulju.
Želite to?
- Ne.
Ponašajte se dobro, idite u
dvanaesticu.
Bože...
Raširi noge.
- Šta?
Šire.
Unutra, ovo je tvoja soba, doktor
je otišao, videćete ujutro.
Mogu li da razgovaram sa nekim?
- Žao mi je.
Ovo je moja soba.
Mogu da nazovem nekoga?
- Nisu dopuštene novine, radio, knjige
ili oštri predmeti, to je za vaše dobro.
Ovo je moja soba.
Ovo je moja soba.
Moja soba. Moja soba.
Rekli su da je moja soba.
Imate problema? - Pregrejao se.
Biće dobro.
Tražim ranč Nortkotovih.
Skoro ste stigli, pratite ovaj put
zapadno oko kilometar i skrenite
desno i idite i dovešće vas do njega.
Događa se nešto tamo?
Rešavam samo neki maloljetnički
problem. Hvala na pomoći.
Ima li koga?
Hej. Dođi ovamo.
Policija je, imam nalog za maloletnika
Klarka, otvorite vrata i sklonite se.
Stani.
Prekini inače ću te nabiti uz pod.
Hajde.
Šta je s tobom, dete? Znaš da je
napad na policajca protivzakonit?
Kakve veze ima.
Vraćam te u Kanadu, nije kraj sveta.
- Šta?
Ne možeš da ostaneš u SAD
koliko želiš.
Nema ni reči od Kolinsove.
- Nismo je čuli.
Idi do njene kuće i vidi da li je dobro,
ako nije tamo pitaj komšije.
Ovde sveštenik Gastav Brigleb,
širimo Božju reč na radiju KGF.
Nadao sam se gostu večeras, ali
izgleda da je zauzeta i kako ne može
da bude ovde da bi vam rekla ono
što je popodne rekla novina
ja ću prenijeti najbolje što mogu.
Reći ću vam šta se dogodilo i
nastaviću da vam govorim svake
večeri dok neko ne učini nešto
povodom toga.
Treba mi karta za Kanadu, šta
god ide večeras.
Večeras nemam ništa tako daleko,
najbolje je voz za Sijetl.
Tamo možete lokalno ili preko granice.
- U jednom pravcu.
15$.
Hvala.
Srećan put.
Doručak je za pola sata.
Treba da razgovaram sa doktorom.
- Boravak je niz hodnik,
doktor će vas pozvati kada bude
spreman.
Treba da jedeš, to je normalno,
radi sve što možeš da
izgledaš tako. To je jedina šansa.
Zovem se Kerol Dekster, a ti?
- Kristina Kolins.
Pojedi sve, znam da je teško, ali
pokušaj.
Govore da si ovde u 12-ici zbog
policije.
Osoblje onda smatra da je to zbog
dobrog razloga.
Nema ga, potpuno sam normalna,
i objasniću im.
Što deluješ normalnije to deluješ
luđe, ako se smeješ previše
obmanjuješ se, ideš u histeriju.
Ako se ne smeješ onda si depresivna.
Ako si neutralna onda si emotivno
osakaćena.
Mnogo si razmišljala o tome.
- Ti si 12-ica kao i ja.
Ovde smo iz istih razloga, zeznule
smo policiju.
Ona tamo se usprotivila panduru
koji je tukao.
Kada je pokušala nekome nešto
da kaže on je doveo ovamo.
Policija joj je prebila brata, slomili su
mu obije ruke, kada je htela da
kaže novinama...
A ti?
- Radila sam noću.
U centru i jedan klent me je udarao,
nije hteo da stane, pa sam se zalila,
ispostavilo se da je policajac.
Sljedeće šta se dogodilo, strpali su me ovde.
Ne mogu to. - Šališ se, svi znaju
da su žene slabe.
Sa emocijama i logikom, u glavi
nemaju ništa.
Ako nekada kažu nešto neodgovarajuće,
oni polude.
Ako smo nenormalne, niko ne mora
da nas sluša.
Da li ćeš verovati luđaci koja hoće
da uništi integritet policije ili policajcu.
Kada nas ovde ubace moramo da
naučimo da ućutimo i da budemo
dobre ili ne idemo kući.
Ili odemo onako kući.
Prekini. Molim te.
Klark? Senford Klark?
- Ovde.
Stigli su papiri, bićeš deportiran
u Kanadu prekosutra.
Tamošnja policija će odlučiti što će
sa tobom, nadam se da te je boravak
ovde uverio da ne prelaziš
granicu nelegalno u budućnosti.
Sačekajte, razgovarao bih sa
policajcem koji me je doveo.
Sigurno ima važnija posla.
- Molim vas, važno je.
Kristina Kolins? - Dr. Džonathan Stil,
sedite, molim vas.
Nadam se da vam je prijatno ovde.
- Da.
Zna da bude teško u početku.
- Jeste, ali dovoljno prijatno.
Analizirali su vam krv. - Rekli su da
provere sifilis jer uteče na um.
Ko vas je uznemirio? - Rekli su da
je to standardna procedura.
Moramo da proverimo sve.
- Za neke ljude je to neprijatno, ali razumem.
Po dosijeu, verujete da je policija
podmetnula lažnog dečaka kao vašeg sina.
On nije moj sin, moj sin je nestao.
- Čudno jer ovde je slika
sa stanice kako dočekujete sina.
To ste vi na slici?
- Jesam.
Prvo vam je bio sin, a sada nije?
To se događa da se ljudi menjaju.
stanicu nešto drugo.
- Ljudi se ne menjaju.
Mislite da se ljudi ne menjaju?
- Nisam to...
Policija ne želi da vas goni, tu je
da vas zaš***. - Jeste.
Čudno, jer kada ste primljeni rekli
ste glavnoj sestri da je policija
uradila zaveru namerno da vas
kazni i da je osoblje isto ili menjajte priču?
Često imate nevolje da razlikujete
stvarnost od mašste?
Oprostite što vas dovodim po ovakvom
vremenu, ali je dečak uporan.
Lije kao iz kabla
napolju, bolje da vredi.
Ponovo ti.
Ovo nije lako. - Ni meni da dolazim
po ovakvom vremenu.
Moj rođak je Nortkot, on je vlasnik
ranca na kom ste me našli.
Rekao je da mogu da živim tamo
i da pazim na mesto dok nije tu.
Da mogu da ostanem koliko želim.
Mislio sam da mogu i da odem.
Držao te je kao zatvorenika?
Bio si slobodan kao ptica kada
sam došao, mogao si da odeš kad hoćeš.
Ovo je neka priča koja pokriva
zašto si bio nelegalno u zemlji?
Nije tako. - Nemam vremena za ovo.
Rekao je... - Šta je rekao?
Da će me ubiti ako pokušam da
odem. Ne shvatate kakav je.
Na što me je terao da radim.
Počni od početka onda.
Na šta te je terao?
Da ubijamo decu, nisam hteo,
kunem se.
Tjerao me je, rekao je da će
ubiti i mene ako mu ne pomognem.
Pomognite mi, bojim se.
Koja deca, o čemu govoriš?
- Nisam im znao imena.
Koliko dece?
- Oko dvadeset.
Lažeš? - Istina je, kunem se.
Ubio si dvadeset dece?
- Tako nešto, prestao sam da brojim.
Jedno ili dvoje su pobegli.
Niko ne ubija dvadesetoro dece.
- Mi jesmo.
Kako? - Uglavnom bismo po jedno
ili dvoje, nekada i troje.
Uvek je znao kada se spremamo
da odemo, proveravao bi kola.
Gume, motor, kao da se bojao
da će se pokvariti i da ćemo biti uhvaćeni.
Uvek bismo otišli u drugom pravcu,
nikada ne bi bili u istom delu grada.
Nekada bismo se vozili satima dok
ne bismo našli nekoga.
Tražimo te kao ludi.
Tvoji su doživeli nesreću, poslali
su nas da te nađemo.
Gadno su povređeni, policija ih je
odvela u bolnicu, ali nisu imali
vremena da te nađu pa smo rekli
da ćemo mi. Hajde sada. Ulazi.
Idemo u bolnicu da vidiš svoje
roditelje.
Mnoga deca bi ušla u auto sa
nepoznatim.
Kada imaš dete unutra, sve je bilo
lakše.
Mislili su da će biti sigurni kad
bi videli mene.
Svaki put kada bi ušao u kamionet,
želeo sam da umrem.
Zatvorili bismo ih u kokošinjac,
čim bismo se vratili na ranč.
Gladan si?
Pazi na vrata.
Šta je bilo, neću te povrediti.
Dođi ovamo.
Nekada bi ih odmah uradio.
Drugima bi čekao, uzeo još nekoliko
da ih ima četvoro, petoro.
Pazi na vrata.
Jedno ili dva bi ostalo živo.
Tražio je da ih dokrajčim
ili će on mene i ja jesam, ubio sam
ih.
Pogledaj me, da li bi mogao da
prepoznaš tu decu kada bi ih video ponovo?
Ne znam, možda.
- Imam bazu podataka.
Pregledaj ih.
Ako vidiš nekoga koga prepoznaješ
stavi na sto.
Žao mi je.
Čoveče... - Nisam hteo,
naterao me je.
Volter Kolins, godina 9,
Los Anđeles.
Ovaj? Pogledaj me.
Siguran si?
Siguran sam.
Isuse.
- Bože...
Kučkin sine...
Ali laže, da li si omekšao.
- Dvadeset dece.
lzigrava te, zna da je u nevolji pa
je izmislio nešto kako je
nateran da ostane u zemlji.
- Ne mislim da je tako.
Niste ga videli, prestravljen je.
- Sećaš se da smo našli Kolinsa.
Nisi čitao novine?
Saslušajte me. - Oprostite, ponovo
je došao.
Ko? - Prečasni Briglib, raspituje
se za Kristinu Kolins.
Recite mu da se skloni ili ću
ga uhvatiti za remećenje mira.
Pokušala sam kaže da neće da ode
ni on ni njegovi prijatelji.
Šta, do đavola?
Isuse.
- Kapetane?
Ibara, dolazi ovamo.
Policija zahteva da se sve sumnje
na ubistvo moraju istražiti.
Ovo su deca. - Dužnost je ono
što ja kažem.
Zapovedam ti da dođeš ovamo
sa tim klincem.
Ne razgovaraš ni sa kim i dovodiš
mi klinca. Ni sa kim.
Kapetan Džons, što ste uradili sa
Kristinom Kolins i ne pokušavajte
da lažete jer je nekoliko sused videlo
kako je odvoze policijska kola.
Gđa Kolins je u pritvoru
usled nervnog sloma.
Šta? - Dobiva najbolje lečenje
i to bi bilo sve.
Sledeći.
- Napred na lekove.
Za šta?
- Pomoći će ti da se opustiš.
Ne želim. - Recite mi šta je to.
Dr Stil.
Ne želim da pijem ništa, nije mi
ništa.
Nije ti ništa.
- Nije.
Dobro si.
- Jesam.
Onda potpiši ovo. Time ćeš reći
da si pogrešila kada si rekla
da vraćeni dečak nije tvoj sin
i navodi da je policija bila u pravu
što te je poslala na motrenje
i oslobađa ih odgovornosti.
Potpišite.
- Neću potpisati to.
Onda ti se stanje nije poboljšalo.
Potpiši i možeš otići ujutro.
Moj sin je još uvek nestao.
- Postali ste uznemireni.
i jesam. Neću potpisati jer to
nije moj sin.
Osiguranje, pacijentkinja
histeriše, dajte joj sedative.
Ne!!!
Otvori usta.
Skloni se odavde, ne mešajte se.
Ne misliš da si u dovoljnoj nevolji
sa zakonom jer si kurva.
Znaš šta to znači, soba 18.
- Ne. Prekinite.
Hajde, klinac.
Oprostite, ja ću preuzeti odavde,
treba nam ispitivanju.
Nije trebalo da uradiš to.
- Želela sam to.
Bio je dobar osećaj.
Izgubila sam
dve bebe, od nadri lekara.
Moj izbor. Nikada nisam
mogla da se borim.
Ti imaš, nemoj da staneš.
- Neću.
Jebeš ih i konje kojima su dojahali.
- To nije baš rečnik za damu.
Sada je to baš pravi rečnik.
Kada nemaš što da izgubiš.
- Ne bi trebalo da budeš ovde!
Proverite kuću, ja ću u štalu.
Sve je čisto. - I ovde.
- Daj mi lopatu.
Idemo.
Pokazaćeš mi.
Hajde.
To je to? Siguran si?
- Jesam.
Kopaj.
Ti si ih zakopao, sad ih otkopaj.
Čuo si me, kopaj.
Bože...
Prijavi, neka dođu veštaci i
svaki policajac u radijusu od 30 km.
lzdaj poternicu na Gordona
Stjuarta Norkota, informacije su u mojim kolima.
Prestani, sinko.
Sada možeš da prestaneš, gotovo je.
Mi ćemo odavde.
Gotovo je.
U redu je, sve je gotovo.
Dvanaestica. Privatnost, molim.
Odbijaš lekove vidim. Šest dana
bez napretka, možda ćemo
morati da pređemo na agresivniju
terapiju osim ako ne želite
da dokažete da vam je bolje
potpisavši ovo.
Jebite se i vi i konj na kojim ste
dojahali. - Soba 18.
Želim da sada razgovaram sa
nekim glavnim.
Molim vas.
- Ko je glavni?
Otvori.
- Ja sam glavni lekar.
Vi ste zatvorili Kristinu Kolins?
- Ne razgovaramo o slučajevima.
Hoćete, pročitajte ovo.
Prekinite.
Gđo Kolins, poslednji put, jeste li
spremni da potpišete ono pismo?
Nisam.
Slobodni ste da idete.
Šta? - Odeća vam je u susednoj
sobi, presvucite se tamo.
U susednoj sobi? - Tako je,
pobrinite se za to.
NAĐENA UBIJENA DECA
- Isuse.
Sestro, želim da vidim sve dokumente
o Kristini Kolins i to odmah.
Razumete? Hoću da vidim svaki papir
Kada izlazi?
Najveći zločin u istoriji L.A.
Dečak Kolins se smatra mrtvim.
Gđo Kolins...
Tako mi je žao.
Vaše vođenje slučaja Kolins je
izložilo ovaj odsek javnom podsmehu.
Postoji mogućnost civilnog proganjanja.
- Niko nije mogao znati za taj ranč.
Ni mi, ni šerif, ni maršal.
Još uvek nisam uveren da je njen
dečak među žrtvama.
Niste? - Ima još četiri slike nestalih
dečaka koji dosta lice na njega.
Klark je možda pogrešio. - Možda,
što postavlja očigledno, koga briga.
Gradonačelnik želi da ovo nestane,
i ja.
To ćete učiniti prestankom insistiranja
da Volter Kolins nije među onim
dečacima ubijenim na tom rancu.
Ako dečak koga ste vratili nije
Volter Kolins i nije mrtav, gde je
onda? Ljudi će se pitati
zašto ga nismo našli, zašto
ne radimo svoj posao.
Ako on jeste među tim jadnim dečacima,
onda se prekida pitanje.
To će biti sramota sa kojom ćete
morati da živite.
Bolje manja neugodnost, nego gorući
problem. Zar ne? - Da, gospodine.
Dečaka nema gotovo godinu dana,
ako bi ga našli, to bi se dogodilo do sada.
Nebitno da li je na ranču ili ne
verovatno jeste mrtav negde.
Njegova majka bolje da prihvati
to sada nego kasnije, zar ne?
Da, gospodine
- Dobro, to bi bilo sve, kapetane.
Reci da si jedan od njih i gotovi smo.
Olakšaćeš sebi na suđenju.
Nisam uradio ništa,
nisam ni bio ovde.
Pretvarajući da si Volter Kolins
pojavljuješ se u istrazi.
Možeš da postaneš saučesnik.
Zatvor je gori od popravnog doma
ili sirotišta. Mnogo je gore.
- Ne možete to, ja sam dete.
Kao i Klark, ima 15, ali ide u zatvor.
Sve ubice idu u zatvor, to se zna.
Vodite ga odavde, nije u mojim rukama.
- Ne želim da idem u zatvor.
Dokaži mi to.
Znao sam da u L.A. Prave filmove.
Mislio sam ako upoznam
Talmeksa, možda me pusti da
jašem konja. Ime mu je Toni.
Jeste li znali to?
Kako ste?
- Dobro.
Policija ima kola, čekaju da vide
šta ćete dalje. - Idem kući.
A onda? - Razmišljala sam što su
uradili onim ženama i u vezi sa Volterom.
Uvek sam govorila da se ne
započinje borba nego završava.
Nisam započela ovu,
ali ću je završiti.
Gđo Kolins, vaš dosije
je sada zatvoren.
Mislim da policija neće oklevati da
vas pojuri, upozoriću vas,
da će se to promeniti, ako se budu
smatrali ugroženim. Vrlo brzo.
Šta će da mi učine sada?
Nemaju ništa.
Idem kući.
VANKUVER, KANADA
20. SEPTEMBAR 1928.
Zdravo, sestro. - Gordone, nisam
znala da si se vratio u grad.
Došao sam pre neki dan, hteo sam
da te iznenadim, to je u redu?
Uđi. - Gde mi je nećaka?
Otišla je u grad, vratiće se
večeras, Bob je ovde.
Mogu da pitam da ostanem nekoliko
dana.
Mogu u kupatilo, duga vožnja,
treba mi tuš. - Svakako.
To je on? Idi pored, ja ću
pozvati policiju, požuri.
Gore je. - Idemo sa druge strane.
Gđo Kolins, upoznajte mog prijatelja
gdina Hana.
Moje saučešće. - Možemo li da uđemo?
Cenim što se trudite da nađete
ostatke mog sina.
Nije lakše, ja sam izgubio kćer pre
pet godina, ne prođe ni dan
da ne pomislim da treba da spomenem
to Klodin i onda se setim da nije tu.
Sedite molim vas.
Celo jutro sam na telefonu sa
sekretarom komisije policije.
Kažu da mi neće dati da svedočim,
da to nije potrebno.
lzvori mi kažu da će reći da
Džons i policija nisu pogrešili i
da je krivica na detetu i na vama
što ste bili naporni i što ste
ih naterali da vas zatvore radi
vaše sigurnosti.
Moraću da unajmim advokata,
podnesem građansku tužbu.
Obratio sam se najboljem advokatu,
koji je tužio grad četiri puta i pobedio.
Na žalost, ne možemo da priuštimo
da ga unajmimo.
Zato ovo radim besplatno. Biće
mi čast da branim vašu čast.
U toku svoje karijere nisam video
nekoga da se bori tako vi u ime pravde.
Hvala vam.
Da, izvolite. - Ja sam S. S. Han i
imam sudski nalog za puštanje
svih žena koje se drže u ovoj instituciji
pod šifrom 12 i imam upitnik
za razloge njihovog zadržavanja.
- Žao mi je, ali glavni doktor...
Ili ćete pustiti ljude po tom nalogu
ili ćete se vi naći iza rešetaka.
i to bez ključa.
Ne mogu da odobrim...
- Sklonite se.
Imate li komentara na hapšenje?
- Dobro sam, na odmoru sam.
Bilo je baš lepo, policija me baš
zabavlja.
Kako ste izbegavali hapšenje?
- Pa i nisam, zar ne?
Nisam znao da me iko i traži
do nedavno. Na prtljagu su mi inicijali.
Znali ste zašto vas traži policija?
- Bila bi dobra ideja da se ne mešam.
Imate li nešto da poručite roditeljima
čiju ste decu ubili? - Bez komentara.
Neočekivano. - I ovo je.
Tužbe, zahtevi za otpuštanja,
ispitivanja sve od Hana i njegovog
novog klijenta Kristinu Kolins.
Ne morate da ih gledate
detaljno, uskoro stiže i vaš primerak.
Gradsko veće će se odmah pozabaviti
ovim. - Do đavola.
Mislio sam da će sve nestati.
Ovo je godina izbora, ne mogu ovo.
Nestaće, naredio sam kapetanu
da se pozabavi time.
Mislim da to neće biti dovoljno.
Kada bismo ga sklonili na neko
vreme, možda bi pomoglo da se
smire stvari dok se ne završe saslušanja.
Šta se događa? - Najveći protest.
Zbog one Kolins.
Bože...
Policija; SRAMOTA GRADA
Čudni su putevi Gospodnji.
Sram vas bilo.
Dame i gospodo, u ovim odajama
se okupilo više ljudi nego ikada zato
vas molim da se uzdržite od
demonstracija.
Ovde smo jer želimo da znamo
istinu o slučaju i kada bismo
saslušali sve, sedićemo tedan
dana.
Gdine Torp, ne vidim predstavnike
policije. - Ima li ih?
Da li je šef Dejvis ovde, kapetan Džons?
Treba nešto da vidite.
Policija je odlučila da je najbolje
da skloni da bi izbegli haos koji je preko puta.
Gđo Kolins, ja sam Li En Klaj,
ovo je moj muž.
Htela sam da vam izjavim saučešće.
Bilo je dovoljno loše kroz što smo
mi prošli čekajući da čujemo nešto
o našem sinu Dejvidu je bilo dovoljno
loše i sada ovo, ali za ono što je
policija uradila vama nema opravdanja.
Ustanite svi.
Sedite, molim vas.
Video sam vas u novinama,
baš imate hrabrosti da se tako
suprotstavite policiji.
Optuženi neka ustane.
Gordone Stjuart Nortkot optuženi
ste po tri tačke ubistva prvog stepena
sa 17 dodatnih od strane javnog
tužitelja. Kako se izjašnjavate?
Nisam kriv.
- Sedite.
Neće biti određena kaucija.
Sud će sutra saslusati uvodne reči.
Nestanak Voltera Kolinsa je
prijavljen 10.03.1928.
Onda smo sproveli potragu i u
putu smo primili dojavu da
je pronađen dečak koji odgovara
njegovom opisu.
Tokom ispitivanja je priznao da je
Volter Kolins i onda smo uredili
da bude vraćen u Kaliforniu.
A kada vam je gđa Kolins rekla
da on nije njen sin?
Poricala je njegov identitet usprkos
svim dokazima koji su ukazivali na to.
Ali se ispostavilo da je bila u pravu.
Šta vas je navelo da je pošaljete
na psihološku procenu?
Tokom tog perioda se ponašala čudno.
Bila je često hladnokrvna.
Zbog njenog poremećenog ponašanja
sam je prijavio na motrenje.
Tek tako, pucnete prstima i
nevina žena je bačena u ludnicu?
Nije bačena. - Svaka porodica je
ugrožena kada kapetan može
da pozove ženu u u redu i pet
minuta kasnije je zatvori u ludnicu.
Nije bila zatvorena.
Šta ste rekli? - Nije bila zatvorena,
nego otpraćena.
Otpraćena, bačena, nije bitan
glagol. Bitno je da je njeno
zatvaranje bilo naređeno bez
naloga.
Držim kopiju dokaza o uračunljivosti
koja je izdana. Ko je potpisao?
Ja sam.
Znači, žena je zatvorena u ludnicu
bez naloga jer nije postojao.
Kada je napisan nekoliko dana
kasnije, nije morao da ga potpise
sudija jer je već bila u ludnici.
Da li je to tačno?
Bile su neophodne izvanredne mere
jer smo imali vanrednu situaciju.
Da li smo mi krivi što nas je prevario
dečak koji je tvrdio da je Volter Kolins.
Uz njegove tvrdnje i njeno poremećeno
ponašanje ko ne bi pomislio
da nešto nije u redu sa njom.
- Jer je sumnjala u vas.
Jer nije htela da sluša, jer je pokušavala
da sama rešava stvari umesto
stručnih policajaca. - Jer se
borila za život svog sina.
Dečaka koji je još možda bio
još živ dok ste vi gubili važno
vreme poričući da ste pogrešili.
Na kraju to se i dogodilo. U jednom
trenutku, Volter Kolins je brutalno
ubijen zajedno sa 19 drugih dečaka
na ranču Nortkot, je li tako?
Jeste.
Nemam više pitanja.
Nakon truda smo uspeli da
identificiramo dečaka kao Artura Hatčinsa.
Razrešili smo dve najveće misterije
u istoriji Los Anđelesa.
Nadam se da ćete nam dati dovoljno
prostora i za dobre stvari koliko
i za greške u retkim prilikama.
Predstavljam vam dečakovu
pravu majku Dženet Hatčins.
Nadam se da vam nije pravio
nevolje. - Ni malo, fotografija.
Gđa Kolins, žena kod koje je bio
je želela da uzme ovo.
Zar to nije lepo? Reci hvala.
- Ne želim je, dajte je nekome drugom.
Oprezan mališa. - Nije moja krivica,
policijina je, oni su rekli da sam
Volter Kolins, nije bila moja ideja.
Krivite policiju za svoje greške.
Čuvaj se, Arture.
Desetog ožujka sam se vratila kući
i moj sin Volter je nestao.
Kapetan Džons je reagovao
po onome sto je mislio da je ispravno.
Volter Kolins je imao dijastemu.
- To dete nikada nije bilo kod mene.
Oslonili smo se na prijatelje da nam
ukazu na ljude sa društveno
neprihvatljivim ponašanjem.
Porotnici, pogledajte ove slike.
Izvan svake sumnje ustanovljavaju
prirodu ovih zločina.
Ovde sam, velečasni.
Radila sam pored njegove sobe
dok je spavao.
Znala sam iako ga ne vidim ili
ne čujem, mogu da ga osetim.
Zato ne mislim da je mrtav, još
uvek ga osećam.
Gđo Kolins... - Znam šta je rekla
policija, ali ostaci nisu identificirani
i možda je to dete pogrešilo kada
je pokazalo Volterovu sliku.
Razumem da ne želite da prihvatite
ovo, ali mislim da je vreme da
nastavite dalje, to bi želeo vas
sin. - Možda, a možda bi i želeo
da nastavim da ga tražim.
Možda me negde čeka.
Verujem da vas čeka na mestu
gde ćemo svi otići da se spojimo
sa našim voljenima i tog dana
znati ćete da ste učinili sve što ste mogli.
Treba da idem sada.
Mir u sudnici. Čuli smo sva svedočenja
i po činjenicama predlažemo
da suspenzija kapetanu Džonsu
ostane trajna.
Mir, molim vas.
Da li je porota donela presudu?
- Jesmo.
Neka optuženi ustane.
Drugo, neka se poduzmu koraci
da se istrazi promena u sprovođenju
zakona i procedura kojima se
građani ovog grada mogu
podvrgnuti zatvaranju u mentalnim
ustanovama.
Pročitajte presudu.
Gordona Stjuarta Norkota smatramo
krivim po svim optužbama prvog stepeni.
Napokon, povraćaj javnog poverenja
u policiju se može postići jedino
uklanjanjem njenog šefa. Tako
predlaže ova komisija.
Saslušanje je završeno.
Da li optuženi želi nešto da izjavi
pre nego što se presuda sprovede u delo.
Želim da bude jasno da nisam
dobio fer tretman od vas, suče
ili od ovog suda. Jedina osoba
koja vredi ovde je ona.
Jedino me ona nije klevetala štampi,
jedina razume što znači da ti
smesti policija za nešto što nisi
uradio. - Dosta.
Biti bačen u rupu da truneš i
da budeš zaboravljen.
Nisam ubio vašeg dečaka.
Nikada ne bih povredio Voltera.
Zadržite klijenta ili ću ga suzdržati.
- On je anđeo.
Sklanjaj se od mene.
Gordone Stuarte Nortkote, presuda
je da budete u zatvoru Sent Kventin
gde ćete dve godine provesti
u samici do 2. Oktobara 1930.
Tog dana ćete biti obešeni.
Neka vam se Bog smiluje.
30. SEPTEMBAR 1930.
Mogu li da uzmem pauzu od 10
minuta? - Svakako.
Jednom je možda i iskoristiš,
dobro će ti doći. - Videćemo.
Kristina Kolins je, zvala sam juče.
Jeste li imali vremena da pogledate
dokumenta i vidite ima li podudaranja
sa mojim sinom, Volterom Kolinsom?
Pozvaću za mesec dana.
Znam, zato sam hteo da vas vidim.
U vezi sa Volterom je.
Primili smo čudan telegram.
- Od koga?
Gordona Nortkota, tražio je da vas
vidi. - Zašto?
Kaže da zna da još uvek tražite
svog sina i pre nego što umre...
Kaže da je lagao kada je svedočio
da nije ubio Voltera.
Spreman je da prizna da je to uradio.
Rekao je da će ti reći istinu ako
odeš da ga vidiš da bi mogla
da nastaviš sa svojim životom
i imaš mira.
Treba da ga obese prekosutra,
nemaš mnogo vremena.
Do jutra bismo sve mogli da završimo.
Ti si prva žena kojoj je država
dopustila da poseti serijskog ubicu
večer pre izvršenja kazne.
Bićete dobro? - Da.
- Biću ispred vrata.
Dvadeset minuta.
Ne verujem da imaš cigaretu?
Tražili ste da dođem, rekli ste
da ćete reći istinu o mom sinu.
Rekao sam to, ali nisam mislio da
ćete to uraditi i sada...
Sada što? - Ne želim da vas vidim.
Ne želite? - Ne mogu da razgovaram
sa vama sada nakon onoga što
će mi uraditi sutra. Bilo je lako
poslati telegram, ali videti vas
ovde lično, ne mogu vam reći ono
što želite da čujete. - Zašto ne?
Jer ne želim da odem u pakao
sa lažima. Odslužio sam svoju
kaznu i tražio sam od Boga da mi
oprosti i jeste i od tada sam dobar.
Ali ako slažem, ponestaje mi vremena,
i neće mi biti oprošteno.
Neću da idem u pakao.
Tražili ste da dođem ovamo.
Molim vas me pogledajte.
Da li ste ubili mog sina?
Jeste li ga ubili? - Ne znam o
čemu govorite.
Da znate. - Rekao sam vam da
ne želim da sada razgovaram.
Jeste li ubili mog sina?
- Ne znam.
Ne sećate se?
Odgovorite mi.
Sklonite se od mene. - Ili šta?
Jeste li ga ubili?
Znate mu ime, nazvali ste ga
anđelom, jeste li ga ubili?
Odgovorite mi. - Povredićete me?
Nadam se da ćete otići u pakao.
- Straža.
Jeste li mi ubili sina? Nadam se
da ćete otići u pakao.
Jeste li mi ubili sina?
Gordone Stjuarte Nortkot, osuđeni
ste za ubistvo.
Kazna je smrt vešanjem, nije
bilo opovrgavanja stoga će
se izvršenje kazne provesti
kako je navedeno po zakonima
države Kalifornije. Imate li poslednjih
reči? - Nemam.
Priznao sam velečasnom kako sam
i rekao.
Ne terajte me da hodam tako brzo.
Molim vas.
Naterajte ih da prestanu.
Nisam ih sve ubio.
Molitva, molim te, Bože.
Neka neko kaže molitvu za mene.
27. FEBRUAR 1935.
Večeras pravimo zabavu kod mene,
hoćeš da dođeš?
Imam gomilu poslova.
- Molim te, linije ne rade do Baltimora.
Neko će morati da ih popravi,
lepo se provedite, imam radio.
Laku noć.
Stvarno...
Idem sa prijateljima na večeru,
gledaćemo dodelu Oskara,
voleo bih da pođeš.
- Imam mnogo posla. - Laku noć.
Bene, kladila sam se na dva
dolara za najbolji film.
Ja jedina mislim da ima šanse protiv
Kleopatre.
Ako pobedi, hoćeš da proslavimo
sutra za večerom? - Svakako.
Ako tvoj film pobedi, nazvaću te.
- Biću ovde.
Kleopatra. - Precenjena.
- I ''Dogodilo se jedne noći".
Klark Gejbl, Klodet Kober...
- Dajte mi kovertu.
Pobednik je ''Dogodilo se jedne noći".
- Znala sam.
Ja častim večeru.
Kristin Kolins?
- Da.
Ja sam gđa Klaj, sećate me se?
- Naravno.
Morala sam da vas pozovem,
policija je zvala, pronašli su dečaka.
Gde? - U stanici Linkoln Heit,
idemo sada.
Dolazim odmah.
Htela sam da uđem odmah, ali su
rekli da je važno da prvo sa njim
razgovaraju nasamo.
Sigurni su? - Jesu, ali je važnije
da sam ja, to je moj sin, Dejvid je.
Šta se zatim dogodilo?
Dejvi, hajde.
Bilo je drugih dečaka?
- Petoro mislim, bilo je davno.
Zdravo, dečaci, ovo je Davie.
Ućutite. - Razgovarao si sa njima?
Sećaš im se imena.
Dvojica su bila braća, prezime im
je bilo Vinslou.
Jedan je bio Džefri i Volter.
-Volter?
Sećaš se njegovog prezimena?
- Kolins.
Ako se sećaš samo nekih imena
kako se sećaš njegovog punog.
Zbog onoga sto se dogodilo,
Volter i Džefri su razgovarali.
Pronašli su deo kokošinjca gde je
žica bila rasparana.
Napravili su dovoljno mesta da pobegnu.
Pravili su veliku buku i nije bilo
dovoljno široko, zaglavili bismo se.
Požuri.
- Zaglavila mi se noga.
Beži.
Kuda vi?
Vraćajte se ovamo.
Proveri ostale.
Dolazim za vama. Do đavola.
Naći ću vas, ma gde da ste.
Nisu ovde.
- Ulazi u kola.
Naći ću vas, do vraga.
Tada sam ih poslednji put video.
- Ne znaš da li su uhvaćeni?
Samo znam da se sigurno ne bih
izvukao da se Volter nije vratio po mene.
Šta se dogodilo nakon toga?
Držao sam se dalje od glavnih putova
dok nisam video voz i uskočio sam.
Zašto nisi nikom rekao šta se dogodilo?
- Bojao sam se da će me juriti kod mojih.
Pa nisam rekao nikome, bio sam
sam dok nisam došao do
te gospođe i rekao joj da sam
siroče, rekla je da mogu da
ostanem i ostao sam.
Svake noći sam se budio misleći
da su mi ispod prozora.
Čuo sam kako policija priča na
radiju što ste dogodilo na ranču.
Znao sam da ne mogu da se vratim.
- Zašto ne?
Posto nikome nisam rekao ništa,
bojao sam se da će me kriviti
za smrt te dece, pa sam se držao
dalje.
Zašto si sada istupio tek sada?
- Nedostaju mi mama i tata.
Želim da se vratim kući.
Još uvek ne mogu da verujem.
Pet godina, zatvoren slučaj,
svi misle da je mrtav, i eto ga.
Ne bi bio tu da nije bilo Voltera.
Vaš sin je postupio hrabro,
treba da ste ponosni. - I jesam.
Još uvek mislite da je negde tamo?
- Zašto da ne?
Trojica su pobegla te večeri i ako
je jedan pobegao, možda su i
jedan ili obojica isto uspeli. Možda
se Volter isto pita kao i on.
Boji se da dođe kući i kaže ko je
ili da će upasti u nevolju.
Daje mi nešto što nisam imala do
danas. - Šta to?
Nadu.
POSLE SUĐENJA, KAPETAN DŽONS
JE SUSPENDOVAN
DEJVIS, ŠEF POLICIJE JE PREMEŠTEN,
A KRAJER SE NIJE KANDIDOVAO NA IZBORIMA
PRE SMRTI, VELEČASNI BRIGLIB JE
OBJAVIO O ZLOSTAVLJANJU U POLICIJI
I KORUPCIJU U VLADI
ZBOG SKANDALA U REGIJI VINVIL,
KALIFORNIJA JE POZNATA KAO MIRA LOMA
KRISTINA KOLINS NIKADA NIJE
PRESTALA DA TRAŽI SVOG SINA
KRAJ