Tip:
Highlight text to annotate it
X
Hej! Dodji ovamo!
Imamo coveka na obali!
Dolazim
Halucinirao je,
ali spomenuo je Vase ime
Pokazi mu.
Imao je samo ovo sa sobom...
I ovo.
Jesi li me došao ubiti?
Znam šta je ovo.
Video sam ga već.
Pre mnogo godina.
Pripadao je čoveku kojeg sam
upoznao u napola zapamćenom snu.
Čovek opsednut polu
radikalnim shvatanjima.
Koji je najotporniji parazit?
Bakterija? Virus?
Pantljičara?
G. Kob želi reći da je to...
- Ideja!
Otporna, vrlo zarazna.
Kad ideja zarobi mozak
gotovo ju je nemoguće izbrisati.
Ideja koja je potpuno
oformljena i shvaćena ostaje.
Negde unutra.
- Da je neko poput vas ukrade?
Da, i u snu su vam smanjene svesne
odbrane, a misli vam je lakše ukrasti.
To se zove izvlačenje.
Ali mi možemo istrenirati vašu podsvest
da se odbrani i od najveštijih izvlačitelja.
Kako to mogu učiniti? - Jer
sam ja najiskusniji izvlačitelj.
Znam pretražiti vaš um i
pronaći vaše tajne. Znam trikove.
Mogu ih vas naučiti tako
da ćete se i u snu braniti.
Ako želite moju pomoć, morati
ćete biti potpuno otvoreni sa mnom.
Moram znati vaše misli bolje od
vaše žene, terapeuta, bilo koga!
Ako je ovo san i vi imate sef pun
tajni, moram znati šta je u njemu.
Da bi ovo uspelo morate me
u potpunosti pustiti unutra.
Uživajte u večeri, gospodo,
dok razmislim o vašem predlogu.
Zna.
Šta se to događa gore?
Saito zna. Poigrava se s nama.
Nema veze.
Mogu to izvući. Veruj mi.
Informacija je u sefu. Pogledao
ga je čim sam spomenuo tajne.
Šta ona radi ovde?
Vrati se u sobu. Dobro? Rešiću ovo.
- I bolje ti je. Došli smo poslom.
Ako skočim...
hoću li preživeti?
Možda dobrim zaronom.
Mal, šta radiš ovde?
Mislila sam da ti možda nedostajem.
Nije da nedostaješ...
Ali ne mogu ti više verovati.
Pa šta onda?
Liči na Arturov ukus.
Zapravo subjekt voli
postmoderne britanske slikare.
Molim te, sedni.
Reci mi...
Nedostajem li deci?
Ne možeš ni zamisliti.
Šta to radiš?
- Idem na zrak.
Ostani gde jesi, Mal.
Do đavola!
Okreni se!
Pištolj, Dome.
Molim te.
Sada kovertu, g. Kob!
Je li vam ona rekla ili
ste znali celo vreme?
Da ste me došli pokrasti
ili... Da zapravo spavamo?
Želim znati ime
vašeg poslodavca?
Nema smisla pretiti
mu u snu, zar ne, Mal?
Zavisi čime pretiš.
Ubijanje će ga samo probuditi.
Ali bol...
Bol je u umu.
A sudeći po dekoracijama
u tvom smo umu Arture.
Šta to radiš? Prerano je!
- Znam! Ali san se urušava!
Pokušavam držati Saita što je
duže moguće! Skoro pa smo gotovi.
Zaustavite ga!
POVERLJIVO
Ovo ne ide. Probudi ga!
Neće se probuditi!
Daj mu trzaj! - Šta?
- Zaljuljaj ga!
Onesvestio se.
Došli ste spremni, a? - Ni vođa
mog osiguranja ne zna za ovaj stan.
Kako ste ga pronašli?
Teško je čoveku na vašoj poziciji
skrivati ovakvo Ijubavno gnezdo.
Posebno kad je uključena udana žena.
- Ne bi ona. - A eto nas.
Postoji dilema.
- Približavaju se.
Imate po što ste došli. - Nije istina.
Izostavili ste ključan deo informacije.
Skrivali ste nešto jer
znate šta smo smerali.
Pitanje je zašto ste nas
uopšte pustili. - Audicija.
Za šta?
- Nema veze. Niste prošli.
Izvukli smo svaku informaciju koju
ste imali. - Prevara je bila očigledna.
Zbog toga, ostavite me na miru!
Čini se da ne razumete, g. Saito.
Korporacija koja nas je zaposlila,
neće prihvatiti neuspeh.
Nećemo izdržati dva dana.
Kob...
Moraću, izgleda,
učiniti ovo malo jednostavnije.
Recite nam šta znate!
Recite odmah!
Uvek sam mrzeo ovaj tepih.
Ustajali miris, tako oštar vez,
i u potpunosti
napravljen od vune.
Ali sada...
ležim na poliesteru.
Što znači... Da ne ležim
na tepihu u mojem stanu.
Dokazali ste svoju
reputaciju, g. Kob.
Još uvek sanjam.
Kako je prošlo?
- Nije dobro.
San unutar sna, ha?
Zadivljen sam.
Ali u mojem snu igrate
po mojim pravilima.
Ali, vidite, g. Saito nismo u
vašem snu. - U mojem smo.
Budalo! Kako si zeznuo tepih!?
- Nisam ja kriv. - Ti si arhitekta!
Nisam znao da će trljati
obrazom po njemu! - Dosta!
Ti? Šta je bilo sve ono?
Držao sam sve pod kontrolom.
- Kako je onda kad ne držiš?
Nemamo vremena za ovo.
Silazim u Kjotu.
Sigurno neće pregledavati svaki kupe.
- Ne volim vozove. Slušajte...
Svako se brine za sebe.
Halo?
Ćao, tatice!
- Ćao, tata.
Hej, mili. Kako ste mi?
Dobro. - OK, valjda.
- OK?
Ko je to samo OK?
Ti, Džejms? - Da.
Kad se vraćaš kući, tata?
- Ne mogu dušo, ne mogu.
Ne još neko vreme, sećaš se?
- Zašto?
Rekao sam vam već.
Nema me jer radim. Dobro?
Baka kaže da se
nikad nećeš vratiti.
Filipa, jesi li to ti? Daj
mi baku na telefon, može?
Odmahuje glavom.
Nadajmo se da se
vara u vezi toga.
Tatice?
Da, Džejms?
- Je li mama s tobom?
Pričali smo o tome.
Mama više nije ovde.
- Ali gde je?
Deco, dosta je. Pozdravite se.
- Poslaću poklone po dedi.
Budite dobri.
Prevoz nam je
na krovu. - Dobro.
Jesi dobro?
- Da, jesam. Zašto?
Onaj san. Mal se pojavila?
- Žao mi je zbog tvoje noge.
Neće se ponoviti. - Postaje gore, zar ne?
- Dobićeš samo jednu izvinjenju, Arture.
Gde je Neš? - Nije se
pojavio. Hoćeš čekati? - Ne.
Trebali smo predati Saitove planove
ekspanzije Kobelu pre dva sata.
Sada znaju da nismo uspeli.
Vreme je da nestanemo.
Gde ideš? - Buenos Aires. Pritajiću se tamo,
možda obaviti neki posao.
Ti? - Sjedinjene Države.
- Pozdravi ih.
Izdao vas je. Došao je
moliti za svoj život.
Zato vam nudim zadovoljstvo...
Ne radim ja tako.
Šta ćete mu učiniti?
- Ništa.
Ali ne mogu govoriti
u ime Kobel inženjeringa.
Šta želite od nas?
Sađenje?
Je li moguće?
- Nije.
Ako možete ukrasti ideju iz nečijeg
uma, zašto je ne bi mogli usaditi?
Usadiću vam ideju. Kažem vam:
"Nemojte razmišIjati o slonovima".
O čemu razmišIjate?
- Slonovima.
Tako je, ali to nije vaša ideja
jer znate da sam vam je ja dao.
Subjektov um uvek pronađe izvor ideje.
Pravu inspiraciju je nemoguće lažirati.
Nije istina.
Možete li to učiniti?
- Nudite mi izbor?
Jer se i sam
mogu rešiti Kobela.
Onda imate izbor.
- Biram da idem, gospodine.
Recite posadi
gde želite otići.
G. Kob?
Biste li hteli otići kući?
U Ameriku?
Svojoj deci?
Ne možete to ispraviti.
Niko ne može!
Baš poput sađenja.
- Kob, idemo!
Koliko je komplikovana ideja?
- Dosta jednostavna.
Nijedna ideja nije jednostavna
kad je moraš usaditi u nečiji um.
Moj glavni konkurent
je bolestan starac.
Njegov sin će uskoro
naslediti čitavu korporaciju.
Želim da on odluči
razdeliti očevo carstvo.
Kob, trebamo otići
od ovoga. - Čekaj.
Ako uradim ovo...
Ako bih mogao to uraditi...
trebam garanciju.
Kako znam da ćete
ispuniti obećano? - Ne znate.
Ali mogu. Onda...
Hoćeš li skočiti s verom?
Ili postati starac
ispunjen žaljenjem.
Koji čeka samotnu smrt.
Okupite svoj tim, g. Kob.
I mudrije birajte Ijude.
Znam koliko želiš ići kući.
Ovo se ne može izvesti.
- Može.
Samo moramo otići dovoljno
duboko. - Ne znaš to!
Već sam to uradio.
Kome si to učinio?
Zašto idemo u Pariz?
Trebaće nam novi arhitekta.
Nikada nisi volio
svoj ured, zar ne?
Nema mesta za razmišIjanje
u onom spremištu za metle.
Je li sigurno
da budeš ovde?
Izručivanje između Francuske i SADa je
birokratska noćna mora, znaš i sam.
Mislim da bi u tvom slučaju pronašli
način. - Doneo sam ovo za...
Za decu kad budeš imao priliku. - Trebat
će više od plišane igračke tu i tamo
da uveriš tu decu
da još uvek imaju oca.
Radim ono što znam.
Ono što si me ti naučio.
Nikad te nisam naučio
da budeš lopov. - Ne.
Naučio si me da upravljam Ijudskim
umovima. Nakon onoga šta se dogodilo...
bilo je puno legalnih načina
da iskoristim tu veštinu.
Šta radiš ovde, Dome?
Mislim da sam
pronašao put kući.
Posao za neke vrlo,
vrlo moćne Ijude.
Ljude koji zauvek mogu
srediti moje optužbe.
Ali trebam tvoju pomoć. - Došao si
pokvariti nekog od mojih najbistrijih
i najboljih. - Ne znaš šta nudim.
Moraju odlučiti sami za sebe.
Novac? - Ne samo
novac. Sećaš se?
To je prilika izgraditi katedrale i čitave
gradove. Stvari koje nisu postojale.
Stvari koje nisu mogle
postojati u stvarnome svetu.
Želiš da ja nekome
drugom dopustim
da te prati u tvojoj fantaziji?
- Neće ući u san.
Samo će dizajnirati nivoe i
naučiti sanjare koji su. To je sve.
Dizajniraj ih sam.
Mal mi neće dopustiti.
Vrati se u stvarnost, Dome.
Molim te.
- Stvarnost?
Ta deca, tvoja unučad,
čekaju da im se otac vrati kući.
To je njihova stvarnost.
Ovim poslom, poslednjim poslom,
tako ću to ostvariti.
Ne bih stajao ovde da znam
za ijedan drugi način.
Treba mi arhitekta koji je
dobar kao što sam ja bio.
Imam nekoga boljeg.
Arijadne...
Upoznaj g. Koba.
Drago mi je. - Ako imaš par trenutaka
g. Kob ima poslovnu ponudu za tebe.
Stažiranje?
- Ne baš.
Imam test za tebe. - Nećete mi
ništa reći o ovome pre toga?
Pre nego opišem posao moram
znati možeš li ga odraditi. - Zašto?
Nije baš sasvim legalno.
Imaš 2 minute da napraviš lavirint za koji
treba više od minute za rešavanje.
Stani!
Ponovo.
Stani.
Moraš bolje od toga.
To je već bolje.
Kažu da koristimo samo delić punog
potencijala mozga. To je kad smo budni.
Kad spavamo um nam može
učiniti gotovo sve. - Kao?
Zamisli da dizajniraš zgradu.
Svesno stvaraš svaki aspekt.
Ali katkad se čini da se samo od
sebe stvara, ako znaš šta mislim. - Da.
Kao da otkrivam.
- Iskreno nadahnuće.
Kad sanjamo naš
um konstantno to radi.
Stvaramo i percipiramo
naš svet u isto vreme.
Um nam to radi tako dobro
da ne znamo ni da se događa.
To nam dozvoljava da uđemo
usred tog procesa. - Kako?
Preuzimajući stvaralački deo.
Tu ti upadaš.
Stvoriš svet sna.
Mi uvedemo subjekt u taj san.
I on ga ispuni
svojom podsvešću.
Kako mogu prikupiti dovoljno
detalja da misle kako je stvarnost?
Snovi se čine stvarnima
kad smo u njima, zar ne?
Tek kad se probudimo
shvatimo da je nešto čudno.
Da te pitam. Ne sećaš se
baš početka sna, zar ne?
Uvek završiš usred onoga
što se događa. - Valjda, da.
Kako smo završili ovde?
- Došli smo iz...
Razmisli, Arijadne.
Kako si dospela ovamo?
Gde si sada?
Sanjamo?
- Spavaš usred radionice.
Ovo ti je prva lekcija
u deljenom sanjanju.
Ostani mirna.
Ako je to samo san,
zašto pokrivaš oči?
Jer nikad nije samo san, zar ne?
Lice puno stakla boli k'o da sam đavo.
Kada si u njemu osećaj je stvaran.
- Zato je vojska razvila deljeno sanjanje.
Program treniranja za vojnike da pucaju,
bodu i dave jedni druge. Zatim se bude.
Kako su arhitekti upleteni u to?
- Neko je morao dizajnirati snove, zar ne?
Daj nam još pet minuta.
- Pet minuta?
Pričali smo sat vremena!
U snu mozak funkcioniše
brže, zbog toga...
vreme se čini sporije. -5 minuta
u stvarnom svetu je sat u snu.
Da vidimo šta možeš
smisliti u pet minuta.
Imaš osnovni raspored. Knjižara,
kafić, ostalo je takođe tu.
Ko su ovi Ijudi?
- Projekcije moje podsvesti.
Tvoje? - Da. - Zapamti, ti si sanjar.
Izgradila si ovaj svet.
Ja sam subjekt,
moj um ga nastanjuje.
Doslovno možeš pričati
s mojom podsvesti.
Jedan od načina izvlačenja
informacija iz subjekata. - Kako još?
Stvaranjem nečeg
sigurnog, poput...
sefa ili zatvora koji um automatski
puni informacijama koje želi zaštititi.
Shvataš?
- A ti upadaš i ukradeš ih?
Mislila sam da će prostor
sna biti u vezi s percepcijskim,
ali više je u vezi osećanja.
Pitanje: Šta se događa kad se
počneš petljati u fizičke zakonitosti?
Strava, zar ne?
Jeste.
Zašto svi gledaju u mene?
Jer moja podsvest oseća
da neko drugi stvara ovaj svet.
Što više menjaš stvari, to se
projekcije brže stapaju u tebe.
Stapaju? - Osećaju
strano telo sanjara.
Napadaju kao što se leukociti bore
sa zarazom. Hoće li nas napasti? - Ne.
Samo tebe.
Ovo je odlično, ali kažem ti,
ako nastaviš menjati sve...
Hoćeš reći svojoj podsvesti da
o'ladi malo. - To mi je podsvest.
Sećaš se?
Ne mogu je kontrolisati.
Impresivno!
Znam ovaj most!
Ovo mesto je stvarno, zar ne?
- Da, prolazim ovuda svaki dan do faks.
Nikad ne stvaraj mesta iz uspomena.
Uvek zamišIjaj nova mesta!
Moraš početi od onoga što
znaš, zar ne? - Koristi detalje!
Uličnu svetiljku, govornicu,
nikad čitave četvrti! - Zašto ne?
Jer graditi snove iz sećanja je
najlakši način gubljenja poimanja
šta je san, a šta java.
- To se tebi dogodilo?
Slušaj me! Ovo nema veze sa mnom, shvataš?
- Zato trebaš mene da ti izgradim snove?
Miči se od nje! Odbij!
Mal! - Probudi me!
- Mal! - Probudi me!
Hej, pogledaj me!
Dobro si. Dobro si.
Zašto se nisam probudila?
- Jer je ostalo vremena na satu.
Ne možeš se probuditi unutar
sna osim ako ne umreš.
Trebaće joj totem.
- Šta?
Totem, to je... - Baš ti je
neka podsvest, Kob!
Šarmantna je!
- Vidim, upoznala si gđu. Kob.
To mu je žena? - Dakle, totem.
Trebaš maleni objekt,
po mogućnosti težak. Nešto
što ćeš stalno imati uza sebe.
Ali za koji niko drugi ne zna. - Novčić?
- Ne, mora biti jedinstvenije.
Ovo je ispunjena kockica.
Ne smeješ je dirati. Izgubilo bi svrhu.
Samo ja znam balans i težinu ove kockice.
Tako kad ti pogledaš u svoj totem, znat
ćeš bez sumnje da nisi u nečijem snu.
Ne znam jel' ti ne vidiš
šta se događa ili ne želiš,
ali Kob ima ozbiljnih problema
koje želi zakopati dole.
Ja neću samo tako otvoriti
svoj um nekome takvome.
Vratiće se.
Nikad nisam video da je
neko tako brzo shvatio sve.
Stvarnost joj neće
biti dosta. Kad se vrati...
Kad se vrati reci joj neka radi lavirinte.
- Gde ćeš ti biti? - Idem posetiti Imsa.
Imsa? U Mombasi je.
Kobaltovo područje.
Potreban rizik. - Ima dosta dobrih
lopova. - Ne treba nam samo lopov.
Treba nam krivotvoritelj.
Trljaj ih koliko hoćeš,
neće se razmnožiti.
Nikad ne znaš.
- Idemo na piće.
Ti častiš.
Gramatika ti se nije poboljšala.
- Odjebi! - Kakav ti je rukopis?
Čitljiv. - Dobro.
- Hvala vam.
Sađenje. Pre nego mi
kažeš da je nemoguće...
Ne, sasvim je moguće.
Samo je prokleto teško.
Zainteresovan. Artur stalno
govori da se ne može. - Artur!
Još uvek radiš s tim štreberom?
- Dobar je u onome što radi, zar ne?
Najbolji. No,
nedostaje mu mašte.
Ne kao tebi. - Čuj,
za sađenje ti treba mašta.
Da te pitam nešto.
Jesi li ti to već uradio?
- Probali smo.
Usadili smo ideju, ali nije se primila.
- Niste je usadili dovoljno duboko?
Nije u pitanju samo dubina.
Trebaš najjednostavniju verziju
ideje da se ona prirodno razvija
u subjektovom umu. Vrlo delikatno.
Koja je ta ideja koju moraš usaditi?
Moramo naterati naslednika velike
korporacije da razdeli očevo carstvo.
Tu imaš razne političke motive,
antimonopolistička htenja, itd.
Sa svime time...
Prepušten si na milost
subjektovih predrasuda.
Moraš početi od
apsolutnih osnova. - Kojih?
Odnosa s ocem.
Imaš hemičara? - Još ne.
- Dobro, ovde je jedan čovek.
Jusuf. On pravi
svoje verzije spojeva.
Kad ćeš me odvesti tamo?
- Kad se oslobodiš pratnje.
Čovek za šankom.
- Kobel inženjering.
Poternica na mene? Traže li
me mrtvog ili živog? - Ne znam.
Videćemo hoće li početi pucati.
- Napravi smetnju, nađemo se dole za
pola sata? - Ovde? - Zadnje
mesto na koje će pomisliti.
Dobro.
Fredi! Fredi Simons!
To si ti, zar ne?
Ne, nisi ti.
Sad ne sanjaš, ha?
Kavu. Jednu kafu.
Jednu kafu!
Trebate prevoz, g. Kob?
Šta radite u Mombasi?
- Štitim svoje ulaganje.
Ovako se oslobađaš pratnje,
ha? - Drugačija pratnja.
Kob je rekao
da ćeš se vratiti.
Pokušala sam se ne vraćati, ali...
- Ništa nije slično tome.
Jednostavno je...
Čisto stvaranje.
Hoćemo li pogledati neke
paradoksalne arhitekture?
Moraš savladati par trikova ako
želiš izgraditi tri kompletna sna.
Oprostite.
Kakve trikove?
U snu možeš prevariti
arhitekturu do nemogućih oblika.
To ti dozvoljava stvaranje zatvorenih
petlji, poput Penroseovih stuba.
Beskonačnog stubišta.
Vidiš?
Paradoks.
Zatvorena petlja će ti pomoći
maskirati granice sna kojeg stvaraš.
Koliko velike moraju biti te razine?
- Od sprata zgrade do čitavih gradova.
Moraju biti dovoljno komplicirane da se
možemo sakriti od projekcija. - Lavirint?
Tako je. Lavirint.
Šta je lavirint bolji...
To imamo više vremena pre
nego nas projekcije uhvate.
Upravo tako.
Tvoja podsvest se čini ugodnom.
- Čekaj postaće gadno.
Niko ne želi da mu
neko čeprka po umu.
Kob više
ne može graditi, zar ne?
Ne znam može li,
ali neće.
Misli da je sigurno ako ne zna planove.
- Zašto? - Ne želi mi reći.
Mislim da je zbog Mal.
- Bivše žene? - Nije mu bivša.
Još su zajedno.
- Ne...
Ona je mrtva.
Ono što si videla
je njena projekcija.
Kakva je bila kad je bila živa?
- Bila je divna.
Tražite hemičara?
- Da.
Da napravi spoj za posao?
- I da ide na teren s nama.
Retko idem na teren, g. Kob.
Trebamo vas da napravite spoj
prilagođen našim potrebama.
Koje su? - Velika dubina.
- San unutar sna.
Dve razine?
Tri.
- Nije moguće.
Toliko snova unutar snova je
previše nestabilno. - Moguće je.
Samo morate imati sedativ.
- Ne, moćan sedativ.
Koliko članova tima?
- Pet. - Šest.
Jedini način da znam
da je posao obavljen je...
ako odem s vama. - Nema mesta za
turiste na ovakvom poslu, g. Saito.
Ovog puta izgleda da ima.
Ovaj sedativ je
dobar za početak.
Koristim ga svaki dan.
- Za šta? - Pokazaću vam.
Možda nećete hteti videti.
Posle vas.
10, 12 ih je...
- Dolaze svaki dan. Deliti snove.
Vidite, vrlo stabilno.
Koliko dugo sanjaju?
- Tri, četiri sata svaki dan.
U vremenu snova?
- Sa ovim spojem?
40 sati, svakoga dana.
- Kako to rade? - Recite mu, g. Kob.
Nakon nekog vremena jedino
tako i možeš sanjati.
Vama je bilo tako, g. Kob?
- Dolaze svaki dan ovamo spavati? - Ne.
Dolaze se probuditi.
San je postao
njihova stvarnost.
Ko ste vi da kažete drugačije?
Da vidimo šta možeš.
Znaš kako me pronaći.
Znaš šta moraš učiniti.
Oštro, zar ne?
Jeste li dobro, g. Kob?
Jesam.
Dobro sam.
Robert Fišer.
Nasljednik Fišer Maurice
energetskog konglomerata.
Šta imate protiv ovog
g. Fišera? - Ne tiče vas se.
G. Saito, ovo nije tipična
korporativna špijunaža.
Tražite sađenje od mene, nadam se
da shvatate težinu tog zahteva.
Seme koje zasadimo u umu tog čoveka
izrašće u ideju. Ona će ga definisati.
Možda će...
Možda će promeniti
čitav njegov svet.
Mi smo zadnja firma koja stoji između
njih i potpune dominacije energentima.
Ne možemo se više takmičiti.
Uskoro će energijom
opskrbljivati pola sveta.
Zapravo će postati nova velesila!
Svet treba da Robert
Fišer promeni mišIjenje.
Tu mi upadamo. Kakav
je Fišerov odnos s ocem?
Kruže glasine da je
odnos prilično komplikovan.
Ne možemo raditi
samo na glasinama, zar ne?
Možete li mi dati
pristup ovome čoveku?
Brauning. Desna ruka
Fišera starijeg.
*** Fišera juniora.
- Mislim da će biti moguće.
Ako nabavite dobre preporuke.
- Preporuke?
To mi je specijalnost, g. Saito.
Ne njušim pogodbu ovde.
Odvedite ga dole. - G. Brauning...
Politika Morisa Fišera je
uvek izbegavanje pogodbi.
Pa, hoćemo li podeliti tvoju
brigu direktno s Morisom?
Nije potrebno. - Ne,
mislim da bismo trebali.
Kako mu je?
Ne želim ga
bespotrebno gnjaviti, ali...
Hajde... Gubite se napolje!
Uzmi... Uradi to...
Provuci...
Do đavola... Rekao si
kad sam pitao...
Sigurno mu je to draga uspomena.
- Ja sam mu to stavio pored kreveta.
Nije ni primetio.
- Roberte...
Moramo razgovarati o advokatu.
Znam da je ovo teško... - Znam.
Ali od izuzetne je
važnosti da počnemo.
Strvinari su počeli kružiti. Što Fišer
stanice bolesniji Brauning stanice moćniji.
Imao sam priliku
promatrati Brauninga.
Proučiti fizički izgled,
manire, i tako dalje...
U prvoj razini sna mogu
oponašati Brauninga.
I sugerirati koncept
Fišerovom svesnom umu.
Kako ćemo silaziti niz nivoi njegova
projekcija Brauninga bi trebala to vratiti.
Tako da sam sebi da ideju.
- Upravo tako.
Jedino će se tako primiti.
Mora je sam prouzrokovati. - Ims...
Impresioniran sam.
Tvoje odobravanje je uvek
cenjeno, Arture, hvala.
Ideš spavati sam?
- Ne, samo sam eksperimentisao.
Nisam znao da je neko ovde.
- Radila sam na svom totemu.
Daj, pogledaću ga.
Znači, učiš? - Odlično rešenje
za praćenje stvarnosti.
Tvoja ideja?
- Ne...
Malina ideja. Ovaj...
Ovaj je bio njen. Zavrti ga
u snu i nikad neće pasti.
Samo se vrti i vrti.
Artur mi je rekao
da je preminula.
Kako lavirinti napreduju?
Svaka razina je povezana sa delom
subjektove podsvesti na koju ciljamo.
Napravila sam donju nivo bolnicu,
da Fišer dovede svog oca.
Imam pitanje u vezi ovog
rasporeda? - Ne, ne, ne...
Ne pokazuj mi ništa određeno,
samo sanjar treba znati raspored.
Zašto je to toliko važno? - Ako
neko od nas unese svoje projekcije
ne želimo da znaju
detalje lavirinta.
Želiš reći, ako uneseš Mal?
Ne možeš je držati
podalje, zar ne?
Ne možeš graditi jer ako ti
znaš lavirint onda ga i ona zna.
To bi sabotiralo
čitavu operaciju.
Kob, znaju li ostali? - Ne,
ne znaju. - Moraš ih upozoriti,
ako stanice gore. - Niko nije
rekao da stanice gore.
Moram doći kući. Samo
mi je to bitno trenutno.
Zašto ne možeš ići kući?
Jer misle da sam je ubio.
Hvala.
- Za šta?
Što nisi pitala jesam li.
"Podeliću očevo carstvo". To je očigledno
ideja koju Robert mora samoproicirati.
Zato je moramo usaditi
duboko u njegovoj podsvesti.
Podsvest je motivirana
emocijama, zar ne?
Iz tog razloga moramo pronaći način
prevesti ovo u emocionalni koncept.
Kako prevesti poslovni plan u
emociju. - To ćemo otkriti, zar ne?
Robertov odnos s ocem je u najmanju
ruku stresan. - To možda nije ni loše.
Može biti "Rasturiću kompaniju"
samo da napakosti starome.
Ne, jer mislim da pozitivna emocija
pobeđuje negativnu svaki puta.
Svi težimo pomirenju. Katarzi.
Robert Fišer mora imati pozitivnu
emocionalnu reakciju na sve ovo.
Probaj ovo:
"Moj otac prihvata da želim sam
stvarati, a ne ići njegovim stopama".
Moglo bi uspeti.
- Moglo?
Treba nam nešto bolje od "moglo".
- Hvala na tvom doprinosu, Arture.
Oprosti što želim
malo određenosti.
Određenosti! - Sađenje
nema veze sa određenosti.
Kad mu uđemo u um moraćemo
raditi s onime što imamo.
Na gornjoj razini ćemo
otvoriti odnos s ocem.
Na primer:
"Neću ići očevim stopama".
Na sledećoj razini ga nahranimo:
"Stvoriću nešto za sebe".
Onda, dok dođemo do zadnje,
izvući ćemo glavno oružje.
"Moj otac ne želi da
budem kao on". - Tako je.
Na trećoj razini snovi će se
urušiti pri najmanjoj smetnji.
Sedativ, za spavanje.
Da omogući tri nivoi snova moraću ga
kombinovati s izuzetno snažnim sedativom.
Laku noć.
Spoj koji ćemo koristiti stvara vrlo brzu
hemijsku reakciju i ubrzava funkcije mozga.
To nam daje više
vremena na svakoj razini.
Moždana funkcija u snu će
biti 20 puta veća od normalne.
Kada uđemo u san unutar
tog sna, efekt se pojačava.
Tri sna, deset sati... - Oprostite...
Matematika mi nije jača strana.
Koliko je to vremena?
Nedelju na prvoj razini,
6 meseci na drugoj,
treća razina...
- Deset godina.
Ko bi hteo ostati zarobljen
u snu deset godina?
Zavisi o snu. - Kad usadimo
ideju kako ćemo izaći?
Nadam se da imaš nešto pametnije
na umu osim da me upucaš u glavu.
Trzaj!
- Šta je trzaj?
Ovo... Arijadne, bi bio trzaj.
Taj osećaj padanja te razbudi.
Probudi te iz sna. - Hoćemo li
osetiti trzaj uz ovoliko sedativa?
To je pametni deo. Napravio sam sedativ
da ne deluje na osećaj za ravnotežu.
Tako, koliko god dubok san,
spavač još uvek oseća padanje.
Ili naginjanje.
Trik je u sinhroniziranju trzaja
da prodre u sve tri razine.
Možemo koristiti glazbeno odbrojavanje
za sinhronizaciju različitih trzaja.
Nema nikakvih operacija,
zakazano kod zubara, ništa.
Zar nije trebao ići na
operaciju kolena? - Ne, nije.
Da ga uspavamo treba nam...
Barem deset sati.
Sidnej- Los Anđeles.
Jedan od najdužih letova na svetu.
Putuje svaka dve nedelje.
Sigurno leti privatnim avionom.
Ne ako ima
neočekivanih popravaka.
Ali mora biti Boing 747. - Zašto?
- Jer je u njemu pilotska kabina na katu.
Prvi razred je u nosu aviona. - Niko neće
prolaziti. Ali morate kupiti čitav razred.
I stjuardese prvog razreda.
- Kupio sam aviokompaniju.
Činilo mi se urednijim.
Izgleda da imamo deset sati.
Arijadne...
odličan posao.
Znaš kako me pronaći.
Znaš šta moraš učiniti.
Sećaš se kad si me pitao
da se udam za tebe?
Naravno.
Rekao si da si sanjao.
Da smo ostareli zajedno.
Sada možemo.
Ne bi smela biti ovde?
Htela sam videti kakve
testove izvodiš svake večeri.
Ovo nema veze s tobom. - Ovo ima veze
sa mnom. Tražio si da delimo snove.
Ne ove.
Ovo su moji snovi.
Zašto si to radiš?
Jedino tako mogu
još uvek sanjati.
Zašto ti je toliko
važno sanjati?
U snovima smo
još uvek zajedno.
Ovo nisu samo snovi.
Ovo su uspomene. Rekao si da
nikad ne koristimo uspomene.
Znam da jesam.
- Pokušavaš je održati živom.
Ne možeš je zaboraviti.
Ne shvataš. Žalim za ovim trenucima,
uspomene koje moram promeniti.
Šta je dole za čime žališ?
Moraš znati samo
jednu stvar u vezi mene.
Ovo je tvoja kuća?
Moja i Malina, da.
Gde je ona?
- Već je nema.
Ono je moj sin, Džejms.
Kopa nešto. Možda crve.
To je Filipa.
Mislio sam ih zvati, da se
okrenu i nasmeše, da vidim...
Njihova predivna lica.
Prekasno je.
Sada ili nikada, Kobe.
Počeo sam paničiti. Shvatio sam
da ću zažaliti zbog ovog trenutka.
Moram im videti
lica poslednji put.
Deco... Uđite!
Ali trenutak je prošao.
Šta god da uradim, ne mogu
promeniti ovaj trenutak.
Krenem ih pozvati...
Pobegnu.
Nikad im više neću videti lica.
Moram se vratiti kući.
U stvarni svet.
Šta radiš ovde?
Zovem se...
- Znam ko si. Šta radiš ovde?
Samo pokušavam razumeti.
- Kako bi razumela?
Znaš li kako je
to biti Ijubavnica?
Biti pola celine?
Ne?
Ispričaću ti zagonetku.
Čekaš voz.
Voz koji ćete odvesti daleko.
Znaš gde se nadaš
da ćete voz odvesti.
Ali nisi sigurna.
No, nema veze.
Kako možeš ne mariti hoće li te voz
odvesti? - Jer ćemo biti zajedno.
Kako si je mogao dovesti ovamo,
Dome? - Kakvo je ovo mesto?
Ovo je hotel u kojemu smo provodili
godišnjice. - Šta se dogodilo ovde?
Obećao si! Obećao si!
Moraš ostati ovde! Zasad! - Rekao si
da ćemo biti zajedno! Ostarjeti zajedno!
Vratiću se po tebe!
Obećavam!
Misliš da možeš samo izgraditi zatvor
od sećanja u koji ćeš je smestiti?
Stvarno misliš
da će je to zadržati?
Vreme je!
Maurice Fišer je
umro u Sidneju.
Kada je pogreb?
- Četvrtak. U Los Anđelesu.
Robert će krenuti s telom
ne kasnije od utorka.
Kob, idem s vama.
- Ne ovog puta.
Tim treba nekoga ko
shvata s čime se boriš.
Ne moram to biti ja. Ali
onda moraš pokazati Arturu.
Ovo što sam videla.
Uzmite nam još
jedno mesto na letu.
Ako se ukrcam na ovaj let, a vi
ne ispoštujete naš dogovor...
kad sletimo idem u
zatvoru do kraja života.
Ako obavite posao u letu...
ja obavim jedan poziv iz aviona i nećete
imati problema proći kroz pograničnu.
Oprostite.
O, da, izvinjavam se.
Oprostite, mislim da je ovo
vaše. Mora da vam je ispalo.
Šta ćete da popijete? - Vodu,
molim vas. - Vi? - Isto.
Hvala.
Nisam mogao ne primetiti, ali da niste
možda u rodu s Morisom Fišerom?
Da, on je...
Bio mi je otac.
Bio je vrlo nadahnjujuća
ličnost. Moja iskreno saučešće.
Izvolite.
- Hvala.
Za vašeg oca.
Neka počiva u miru.
Nisi mogao piškiti pre
ovoga? - Oprostite.
Previše besplatnog šampanjca u
avionu, ha, Jusufe? Jako smešno.
Sigurno će mu trebati
taksi po ovom vremenu.
Seronjo! Šta to?
- Prošetaj!
Taksi! Hvala.
Šta to radite? - Oprostite,
mislio sam da je slobodno. - Nije.
Možda možemo podeliti. - Možda
ne. Možete li stati i izbaciti...
Odlično.
Hajde!
Unutra je 500 dolara.
Novčanik vredi više.
Možete me ostaviti na
sledećem semaforu. - Bojim se...
Pokrij ga!
Šta se događa?
Ovoga nema u nacrtima.
Kob? Kob?
Ims!
Jeste dobro?
- Da, dobro sam.
Fišer je dobro. Samo ako mu
ne bude muka od vožnje. - Saito?
Odvedite Fišera pozadi, odmah!
Otraga.
Pogođen je? Umire li?
- Ne znam. - Isuse Hriste!
Gde si ti bio? Šta ti se dogodilo?
- Blokirao nas je teretni voz.
Zašto si stavila prugu nasred
raskršća u centru? - Nisam.
Odakle je došla? - Daj da te ja
pitam nešto? Zašto su nas napali?
Ono nisu normalne projekcije?
Trenirani su! - U pravu si.
Kako mogu biti trenirane?
- Fišerovu podsvest je izvlačitelj
naučio da se sama brani pa
mu se podsvest militarizovala.
Trebalo je biti u izveštajima.
Žao mi je. - Zašto nije?
Smiri se. - Ne govori mi da se smirim!
To je bio tvoj posao! Tvoja odgovornost!
Trebao si temeljito
proveriti Fišerovu prošlost!
Nismo spremni za ovakvo nasilje. - I pre
smo se borili sa podsvesnim osiguranjem.
Bićemo pažIjiviji i biće dobro!
- Ovo nije deo plana! On umire!
Oprostite! - Nemoj... Nemoj to
raditi! - U agoniji, budim ga.
Neće ga probuditi. - Kako to misliš?
- Neće. - Ako umremo u snu budimo se.
Ne iz ovoga.
Sedativ je prejak.
Dobro, šta se onda dogodi kad umremo?
- Padnemo u limb? - Ti to ozbiljno?
Limb?! - Neizgrađen prostor sna.
- Šta je dole?
Samo sirova beskonačna
podsvest. Ništa nije dole.
Osim onoga što je možda ostalo od nekoga
s kime delimo san a ko je već bio tamo.
U našem slučaju, to si samo ti. - Koliko
dugo možemo biti zarobljeni tamo?
Ne trebamo ni pomišIjati na
beg dok sedativ... - Koliko godina?
Desetlećima, možda beskonačno!
Ne znam, pitaj njega. On je bio tamo!
Postaje mu gore.
- Odlično.
Hvala.
Sada smo zarobljeni u Fišerovom umu
i borimo se s njegovom privatnom vojskom.
Ako poginemo... Ostaćemo u limbu
dok nam mozak ne postane kajgana.
Donesite prvu pomoć.
Znao si za ove rizike i nisi nam
rekao? - Mislio sam da ih neće biti.
Nisam znao da će biti gomila
pucnjave. - Nisi imao prava.
Jedino tako možemo
ići tri razine.
A ti? Ti si znao za ovo i ćutao? - Verovao
sam njemu! - Verovao? Obećao ti je pola?
Ne. Sve.
Rekao je da ste to već uradili.
- Već smo uradili. Šta, s Mal?
Jer je to ispalo tako dobro!
- Nema nikakve veze s time.
Učinio sam šta sam morao da se vratim
svojoj deci. - Doveo si nas u ratnu zonu,
bez izlaza? - Postoji izlaz. Nastavljamo
s poslom, odradimo ga što brže.
Izađemo koristeći trzaje
isto kao i pre. - Zaboravi.
Ako odemo dublje povećava se
rizik. Ovo ću propustiti, momci.
Fišerovo osiguranje nas upravo okružuje.
10 sati leta je jedna nedelja na ovom nivou.
To znači da će svako od nas biti
ubijen. To vam garantujem!
Nemamo drugog izbora nego
nastaviti i odraditi ovo što brže.
Prema dole je jedini put
prema napred.
Pripremite se. Ti, dođi.
Protresimo ga.
Osiguran sam protiv
otmice na 10 miliona.
Ovo bi trebalo biti jednostavno.
- Začepi! Neće biti.
Ured tvog oca ima sef ispod police
za knjige. Trebamo kombinaciju.
Ne znam za nikakav sef.
- To ne znači da ne znaš kombinaciju.
Reci nam koja je.
Ne znam.
Dobar izvor nam je rekao
da znaš. - Da, koji izvor?
Ovo košta 500 dolara.
Šta je unutra?
- Novac, kartice, lična, i ovo.
Korisno?
Možda.
Nastupaš. Imaš sat
vremena. - Sat?
Trebao sam imati čitavo veče za ovo.
- Saito nije trebao biti pogođen u prsa.
Imaš jedan sat da saznaš
nešto korisno. Molim te.
Šta je to?
Dobar izvor.
*** Piter.
Samo neka prestanu.
Šifru.
- Ne znam je.
Zašto Brauning govori
da znaš? - Ne znam.
Pustite me da pričam
s njim i otkriću.
Jedan sat! Počnite pričati!
Gamad me drži već dva dana!
Imaju nekoga s pristupom uredu
tvog oca i pokušavaju otvoriti sef.
Mislili su da ja znam šifru,
ali ne znam! - Ne znam ni ja.
Šta? Maurice mi je
rekao da kad premine
ti ćeš ga jedini moći otvoriti. - Ne.
Nikad mi nije dao nikakvu šifru.
Možda i je. Možda
nisi znao da je to šifra.
Šta onda? - Ne znam. Neka značajna
kombinacija brojeva utemeljenih
na tvojim iskustvima
s Morisom.
Nismo imali baš puno
zajedničkih značajnih iskustava.
Možda nakon majčine smrti.
Nakon što mi je majka umrla,
znaš šta mi je rekao?
"Roberte, stvarno
nema ničega za reći".
Slomile su ga emocije.
- Imao sam 11 godina.
Kako mu ide?
Jako ga boli. - Kad se spustimo na niže
razine, bol će biti manje intenzivna.
A ako umre?
Najgori scenarij?
Kad se probudi um će mu
biti potpuno prazan. - Kob...
Svejedno ću ispoštovati dogovor.
- Cenim to, Saito.
Ali kad se probudite nećete se
ni sećati da smo imali dogovor.
Limbo će vam postati stvarnost.
Toliko dugo ćete biti izgubljeni dole da
ćete postati starac.
- Ispunjen žaljenjem.
Šta, morate umreti sami?
- Ne.
Vratiću se.
Opet ćemo biti mladi zajedno.
Dišite.
Ovi će nas ubiti ako im ne damo šifru.
- Žele otkupninu. - Čuo sam ih!
Zaključaću nas u onaj kombi i
baciti u reku! - Šta je u sefu?
Nešto za tebe.
Maurice je uvek govorio da je to
njegov najdragoceniji poklon za tebe.
Oporuka. - Morisova oporuka je
kod advokata. - Alternativa.
Ova će poniš*** drugu
ako to budeš hteo.
Deli glavne grane Fišer korporacije
i donosi kraj čitavog carstva.
Uniš*** čitavo nasledstvo?
Zašto bi predložio
takvo nešto?
Ne znam.
Voleo te je, Roberte.
Na svoj način.
Na svoj način.
Na kraju...
Pozvao me do svoje
smrtne postelje.
Jedva je govorio.
Ali uspeo mi je
reći poslednje.
Privukao me k sebi...
Samo sam razaznao...
jednu reč.
"Razočaran".
Kad si bio u limbu?
Možda si uverio ostatak tima da
nastave s poslom ali oni ne znaju istinu.
Istinu, kakvu istinu?
- Istinu da svakog trena
možeš dovesti
teretni voz kroz zid.
Istinu da Mal divlja
tvojom podsvešću.
Istinu da što dublje ulazimo u
Fišera takođe ulazimo dublje u tebe.
Nisam sigurna da će nam se
svideti šta ćemo pronaći.
Radili smo zajedno.
Istraživali smo koncept sna unutar sna.
Ja sam hteo više. Hteo sam ići dublje.
Dalje.
Jednostavno nisam shvatao da se
sati mogu pretvoriti u godine dole.
Da možemo ostati
zarobljeni tako da kad...
Kad završimo na obali
vlastite podsvesti...
izgubimo osećaj stvarnosti.
Stvorili smo,
sagradili smo si svet.
Radili smo godinama.
Sagradili smo vlastiti svet.
Koliko dugo ste
bili zarobljeni dole?
Oko 50 godina.
Isuse!
Kako ste podneli to? - Nije bilo loše.
Isprva smo se osećali kao bogovi.
Problem je bio kad sam
spoznao da nije stvarno.
Vremenom mi je postalo
nemoguće živeti tako.
A njoj?
Zaključala je nešto.
Duboko unutar sebe.
Istinu koju je
nekad znala.
Ali ju je odlučila zaboraviti.
Limb je postao njena stvarnost.
Šta se dogodilo
kad ste se probudili?
Probuditi se nakon toga
posle godina... Desetljeća...
Postati stare duše
vraćene opet u mladost.
Znao sam da nešto
nije u redu s njom.
Ali nije htela priznati.
Na kraju mi je rekla istinu.
Bila je opsednuta idejom.
Jednom jednostavnom idejom.
Koja je sve promenila.
Da naš svet nije stvaran.
Da se morala probuditi
i vratiti se u stvarnost. Da...
kako bismo se vratili kući...
morali smo se ubiti.
Šta je s vašom decom?
Mislila je da su projekcije. Da
nas prava deca čekaju tamo negde.
Ja sam im majka! - Smiri se!
- Misliš da ne vidim razliku!?
Ovo je moj san, zašto ne mogu
kontrolisati ovo? - Jer ne znaš da sanjaš!
Bila je sigurna da ništa ne mogu
učiniti koliko god ja molio, preklinjao...
Htela je to učiniti, ali nije
mogla sama. Voljela me previše.
Smislila je plan.
Na našu godišnjicu.
Dušo, šta to radiš?
Pridruži mi se. - Dođi, vrati se unutra.
Hajde, vrati se unutra. - Ne.
Skočiću i ti ćeš
sa mnom. - Neću.
Slušaj me.
Ako skočiš nećeš se
probuditi. Sećaš se?
Umrećeš. Samo se
vrati unutra! Dođi.
Vrati se i popričati ćemo o ovome.
- Dovoljno smo pričali.
Mal... - Dođi na rub
ili ću skočiti.
Pričajmo o ovome.
Dobro? - Tražim da skočiš
s verom. - Ne, dušo.
Ne mogu.
Znaš da ne mogu to.
Pomisli na trenutak
na našu decu.
Pomisli na Džejmsa.
Pomisli na Filipu. - Ako odem
bez tebe svakako će ih odvesti.
Šta to znači? - Naći će
pismo od našeg advokata.
Objašnjavam kako sam se
bojala za svoju sigurnost.
Kako si pretio
da ćeš me ubiti.
Zašto si to učinila?
- Volim te, Dome.
Zašto bi mi to učinila? - Oslobodila
sam te krivice što ih moraš ostaviti.
Idemo kući. Pravoj deci.
- Ne, ne. Mal, slušaj me!
Mal, pogledaj me! Molim te! - Čekaš
voz. - Mal, dođavola, nemoj to raditi!
Voz koji ćete odvesti daleko.
- Džejms i Filipa nas čekaju!
Znaš gde se nadaš da ćete
voz odvesti. - Čekaju nas!
Ali nisi siguran. - Mal, pogledaj me!
- Ali nema veze. - Mal, dođavola!
Jer ćete biti zajedno.
- Dušo, pogledaj me!
Mal, ne! Isuse Hriste!
Dala je trojici psihijatara
da je proglase zdravom.
Nikako nisam mogao
objasniti razlog njene ludosti.
Zato sam pobegao.
Sada ili nikada, Kobe.
Idemo.
Ostavio sam decu i pokušavam
se vratiti skroz otada.
Tvoja krivica je određuje.
Ona joj daje snagu.
Ali nisi odgovoran za
ideju koja ju je uništila.
Ako želimo uspeti u ovome...
moraš si oprostiti
i moraćeš se suočiti s njom.
Ne moraš to raditi sam.
- Ne, ne...
Ja ću to uraditi zbog
ostalih jer nemaju pojma
uz koliki rizik su
došli ovamo s tobom.
Moramo krenuti.
Vreme je isteklo.
Ne znam nikakvu šifru.
Ne svesno. - A uticajno?
Imamo čoveka koji stoji u uredu
tvog oca i čeka ukucati šifru.
Reci prvih šest brojeva koji ti padnu
na pamet. - Nemam pojma. - Odmah!
Rekao sam odmah!
5, 2, 8...
4, 9, 1.
Moraćeš bolje od toga.
Dobro, stavi mu vreću.
Idemo se provozati.
Još levo.
Čuješ me?
Šta si saznao? - Odnos tog čoveka s
ocem je gori nego smo zamišIjali.
Kako nam to pomaže?
- Što veći problemi, to je jača katarza.
Kako ćemo ih pomiriti ako su tako
loši odnosi? - Radim na tome. - Radi brže.
Projekcije se brzo približavaju.
Moramo otići odavde.
Pre nego nas sasvim opkole.
Do đavola. - Ne smeješ se bojati
sanjati nešto veće, dušice.
Moramo prebaciti njegovu mržnju s oca na
kuma. -I uniš*** mu jedini pozitivan odnos?
Ne, popravićemo mu odnos s ocem
otkrivajući kumovu pravu narav.
Trebamo Fišeru naplatiti
više od Saita za ovaj posao.
Šta je s njegovim osiguranjem?
Pogoršaće se kako idemo dublje.
Mislim da ćemo ići s
gospodinom Čarlsom. - Ne.
Ko je g. Čarls? - Loša ideja.
- Čim uđemo u hotel i priđemo Fišeru
njegovo osiguranje će nas opkoliti. Idemo
s g. Čarlsom kao onda sa Stejnom.
Radili ste to već? - Da, i nije uspelo.
Subjekt je shvatio da sanja,
a njegova podsvest nas je rastrgnula.
- Odlično! Onda ste bili sami?
Trebamo nekakvo ometanje. - Može. Šta
kažete na divnu damu koju sam već koristio?
Slušaj me. Vozi pažIjivo.
Dole će ionako biti nestabilno.
Nemoj prerano skočiti. Imamo samo jednu
priliku s trzajem ako želimo uspeti.
Pustiću muziku da znate
kad dolazi. Ostalo je na vama.
Spremni?
- Spremni!
Slatko sanjajte!
Dosađujem li vam?
Pričala sam vam svoju priču.
Izgleda da vam se nije svidela.
Imam puno toga na pameti.
Eno g. Čarlsa.
G. Fišer?
Zadovoljstvo mi je što vas opet vidim.
Rod Grin iz marketinškog ureda.
A vi ste?
- Na odlasku.
Ako ti postane dosadno.
Sigurno vas je otpilila. Osim ako joj
telefonski broj zaista ima 6 cifri.
Čudan način za sklapanje prijateljstava
kada vam ukradu novčanik.
Do đavola. Sam novčanik vredi...
-500 dolara, zar ne?
Ne brinite, moji Ijudi
već rade na tome.
Ko ili šta je g. Čarls?
To je taktika da okrenemo Fišerov um
protiv njegove vlastite podsvesti.
Zašto to ne odobravaš?
- Jer uključuje reći meti da sanja.
Što uključuje privlačenje
puno pažnji na nas.
Nije li Kob rekao da
to nikad ne radimo?
Sad primećuješ koliko vremena Kob
troši radeći stvari koje kaže da ne radimo.
G. Saito, možemo li popričati
na trenutak? - Žao mi je...
Šta ti radiš ovde?
- Jako zabavno, g. Ims.
Turbulencija u avionu? - Ne,
puno bliže. Jusufova vožnja.
Oprostite, šta ste rekli ko ste?
- Rod Grin iz marketinga.
To uopšte nije istina, zar ne?
Ja sam g. Čarls.
Sećate me se, zar ne?
Šef sam vašeg
osiguranja ovde dole.
Izađite na nekom drugom katu,
nastavite se kretati.
Otarasite se novčanika,
osiguranje će ga tražiti. - Dobro.
Morate Kobu
pribaviti još vremena.
Osiguranje, ha?
Radite za hotel?
- Ne, ne.
Specijalizirao sam se za
posebnu vrstu osiguranja.
Podsvesno osiguranje.
- Pričate o snovima?
Pričate o izvlačenju?
- Došao sam vas zaštititi.
G. Fišer došao sam vas zaš*** od nekoga
ko pokušava pristupiti vašem umu
kroz vaše snove.
Niste sigurni ovde.
Dolaze po vas.
Neobično vreme, zar ne?
Osećate to?
- Šta se događa?
Kob privlači Fišerovu
pažnja na neobičnost sna.
Što tera njegovu
podsvest da traži sanjara.
Mene. Brzo. Poljubi me.
Još uvek nas gledaju.
Da, ali vredelo je pokušati.
Trebali bismo otići odavde.
Osećate to?
Trenirani ste za ovo, g. Fišer.
Obratite pažnja na čudno vreme,
pomak gravitacije. Ništa
od ovoga nije stvarno.
U snu ste.
Najlakše se možete ispitati ako se
pokušate setiti kako ste stigli u hotel.
Možete li?
Da, ja... - Dišite, dišite,
setite se treninga.
Prihvatite činjenicu da ste u snu
i da sam vas ja došao zaštititi. Hajde.
Niste stvarni?
- Ne.
Ja sam projekcija
vaše podsvesti.
Poslali su me da vas zaštitim kada su
izvlačitelji pokušali uvući vas u san.
Verujem da se to
sada događa, g. Fišer.
U redu. U redu.
Možete li me izbaviti odavde?
Odmah.
Pratite me.
Čekajte malo!
Isuse Hriste, šta to radite?!
- Poslali su ih da vas otmu.
Ako želite moju pomoć,
morate ostati mirni.
Morate sarađivati
sa mnom, g. Fišer.
Ako je ovo san...
trebao bih se ubiti
da se probudim, zar ne?
Ne bih to radio
na vašem mestu.
Verujem da su vam dali
sedativ i ako povučete okidač,
možda se nećete probuditi.
Možda upadnete u
dublje stanje sna.
Znate o čemu pričam.
Setite se treninga.
Setite se šta sam vam rekao.
Dajte mi pištolj.
Ova soba je odmah
ispod 528? - Da.
RazmišIjate, g. Fišer. Čega
se sećate pre ovoga sna.
Puno pucnjave...
Kiše...
*** Piter.
Moj Bože, oteli su nas!
- Gde su ga držali?
U stražnjem delu kombija. - To
objašnjava pomeranje gravitacije.
Sada ste u kombiju. Nastavite!
- Ima nekakve veze sa...
Sa sefom...
Zašto je tako teško? - To je kao da se
pokušavate setiti sna nakon buđenja.
Potrebne su godine
vežbe. Vi i Brauning
ste uvučeni u ovaj san jer pokušavaju
ukrasti nešto iz vašeg uma.
Morate se usredotočiti i setiti
šta je to. Što je, g. Fišer? Mislite!
Šifra! Tražili su prve brojeve
koji mi padnu na pamet!
Pokušavaju izvući broj iz vaše
podsvesti. Može predstavljati bilo šta.
U hotelu smo trenutno.
Probajmo hotelske sobe.
Koji je to bio broj? Probajte se
setiti. Ovo je jako važno.
Pet!
52... Nešto... - Dugačak broj...
Dosta, možemo odatle početi.
Peti kat.
- Da.
Koristiš odbrojavanje?
- Ne, moram sam proceniti.
Dok vi svi spavate u 528.
Čekaću Jusufov trzaj.
- Kako ćeš znati?
Muzika će me upozoriti. Kada
kombi udari branik na mostu
to će biti nepogrešivo i tako ćemo
dobiti lep, usklađen trzaj.
Ako je prerano
nećemo se izvući.
Ako je prekasno neću
vas moći spustiti. - Zašto?
Jer će kombi biti
u slobodnom padu.
Ne mogu vas spustiti
bez gravitacije. - Da.
Oni su sa mnom.
G. Čarls! - Znate li
šta je to, g. Fišer?
Mislim da znam.
- Pokušavali su vas uspavati.
Već spavam.
- Opet.
Kako to mislite?
San unutar sna?
Vidim, presvukao si se.
- Oprostite?
Žao mi je. Zamenio sam
vas za prijatelja.
Zgodan momak, siguran sam.
To je Fišerova projekcija Brauninga.
Pratimo ga da vidimo kako se ponaša.
Zašto? - Jer njegovo
ponašanje će nam reći
je li Fišer počeo sumnjati u
njegove motive kao što želimo.
Kume Piter? - Rekli ste
da su vas zajedno oteli?
Ne baš. Njega su već bili zarobili.
Mučili su ga. - Videli ste to?
Otmičari rade za tebe?
Roberte...
Pokušavaš otvoriti taj sef?
Da promeniš testament? - Fišer
Marou je bio moj čitav život.
Ne mogu ti dopustiti da ga uništiš. - Neću
odbaciti svoje nasledstvo! Zašto bih?
Nisam mogao dopustiti da nasedneš
na očevo poslednje zadirkivanje.
Zadirkivanje? - Oporuka,
Roberte! Ta oporuka!
To je njegova poslednja uvreda.
Izaziva te da izgradiš
nešto za sebe
ali ti govori da nisi vredan
njegovih dostignuća.
Šta? Da je bio razočaran?
Žao mi je.
Ali... Vara se.
Možeš izgraditi bolju firmu nego
što je on ikada mogao. - G. Fišer...
Laže. - Kako znate?
- Verujte mi, to mi je posao.
Krije nešto, a mi moramo
saznati šta je to.
Morate učiniti isto ono njemu
što je on hteo da učini vama.
Ući ćemo u njegovu podsvest i
otkriti šta ne želi da saznate.
Dobro.
Spava.
Čekajte, u čiju mi ono
podsvest ulazimo?
U Fišerovu, ali sam mu rekao da je
Brauningova da postane deo našeg tima.
Pomoći će nam provaliti u
vlastitu podsvest. - Tako je.
Osiguranje ćete opako napasti.
- A ja ću ih voditi u slepu ulicu.
Vratite se pre trzaja.
- Lepo spavajte, g. Ims.
Jesi dobro?
Hej, jesi dobro?
- Da, dobro sam. Ovde sam.
Kob? Kob?
Šta je dole?
Samo istina koju želimo
da Fišer sazna.
Mislim, šta je dole za tebe?
Jeste videli ovo?
Ims, ovo je tvoj san. Moraš odvući
osiguranje dalje od kompleksa, jasno?
S kime ide Fišer? - Ne ide sa mnom.
Ako znam put, mislim da će biti ugrožen.
Ja sam dizajnirala ovo.
- Ne, ti ideš sa mnom.
Ja bih mogao.
- Dobro.
Objasni im put do kompleksa.
Fišeru, ići ćeš s njim.
Šta je s tobom? - Drži ovo upaljeno.
Celo vreme ću vas slušati.
Prozori na onom drugom spratu su dovoljno
veliki da vas sakriju od južnog tornja.
Ti ne ideš unutra? - Ne, kako bi saznao
istinu o ocu, moraš provaliti sam.
Dođi, Fišeru!
Oglasi uzbunu! Oglasi uzbunu!
Pokret!
Nadam se da ste spremni!
Prerano je.
Kob, čuješ li to?
Prvi put sam čuo pre 20 minuta.
Mislio sam da je vetar.
Da, čujem. To je muzika.
- Šta ćemo?
lći brže.
Jusuf je 10 sekundi od skoka.
Što znači da Artur ima tri minute.
Koliko mi imamo? -60 minuta. - Mogu
li proći onu rutu ispod sat vremena?
Još moraju proći srednju terasu.
- Treba im nova ruta. Direktna.
Dizajnirano je kao lavirint.
- Mora biti prolaz koji seče lavirint.
Ims?
Je li Ims dodavao nešto? - Ne smejem
ti reći. Ako Mal sazna... - Nemamo vremena!
Je li dodavao nešto?
Dodao je zračni sistem
koji prolazi kroz lavirint.
Dobro, objasni im.
- Saito? - Reci.
Paradoks.
Šta je to bilo?
- Trzaj.
Kob? Kob, jesmo li
ga promašili? - Jesmo.
Zar neko nije mogao
sanjati prokletu plažu?!
Šta ćemo sada?
Završićemo posao pre sledećeg
trzaja. - Kojeg sledećeg?
Kada kombi udari u vodu.
Ako želite nazvati, molimo spustite
slušalicu i pokušajte ponovo.
Kako da vas spustim
bez gravitacije?
Artur ima nekoliko minuta,
mi imamo 20.
Jesi dobro?
Nešto nije u redu. Idu prema
tebi kao da nešto znaju.
Nađi nam još vremena. Dođi!
Kako ćeš videti šta se događa
u blindiranoj sobi? - Ima li prozore?
Ne, ne bi bila blindirana da ima. - Nadam
se da će se Fišeru svideti što će naći.
Jesu li te projekcije deo
njegove podsvesti? - Da.
Uništavaš li te delove njegovog uma?
- Ne, to su samo projekcije.
Stigli smo. - Možete proći, ali požurite,
čitava vojska ide prema vama.
Dobro.
Još je neko unutra.
- Fišer, zamka! Izlazi!
Hajde, još malo niže.
Kob?
Ne, ona nije stvarna!
Kako znaš?
- Ona je projekcija!
Fišer je stvaran!
Zdravo.
Ims, idi do Fišera odmah!
Šta se dogodilo?
- Mal je ubila Fišera.
Nisam je mogao upucati.
Nema smisla oživljavati ga.
Um mu je već zarobljen dole.
Gotovo je.
To je to onda? Nismo uspeli.
Završili smo. Žao mi je.
Ne mogu se baš
vratiti porodice, zar ne?
Šteta, baš sam hteo saznati šta će se
dogoditi unutra. Mislio sam uspećemo.
Postavimo eksploziv.
Postoji još jedan način.
Moramo pratiti Fišera dole.
Nemamo vremena.
- Ali biće dovoljno vremena dole.
I pronaći ćemo ga.
Čim se čuje Arturova muzika
iskoristi defibrilator da ga oživiš.
Možemo mu dole
dati njegov trzaj.
Ti ga uvedi unutra. Čim muzika
prestane, razneseš bolnicu
i svi se trzajima vratimo
natrag kroz razine.
Vredi pokušati.
Saito može paziti na čuvare
dok ja podesim eksploziv.
Saito neće preživeti, zar ne?
Kob, moramo pokušati.
Krenite.
Ako ne dođete pre trzaja
idem sa ili bez vas. - U pravu je.
Mogu li ti verovati šta god da se
dogodi ovde? Mal će biti dole.
Znam gde je pronaći.
Imaće Fišera. - Kako znaš?
Jer želi da dođem po njega.
Želi me tamo dole sa sobom.
Jesi dobro?
Ovo je vaš svet.
- Bio je.
Tu će biti.
Dođi.
Saito! Saito!
Moraš se brinuti za Fišera dok
ja postavim eksploziv. Dobro?
Nema mesta za turiste
u ovakvim poslovima.
Vidimo se.
Vi ste sagradili sve ovo?
Ovo je neverovatno!
Gradili smo godinama.
Počeli smo sa uspomenama.
Ovuda.
Ovo je bio naš kvart.
Mjesta iz naše prošlosti.
Naš prvi stan.
Preselili smo se u onu zgradu. Kad je Mal
zatrudnela ovo nam je postao dom.
Sve ste ovo
izgradili iz uspomena?
Kao što rekoh, imali
smo puno vremena.
Šta je to?
Kuća u kojoj je Mal odrasla.
- Hoće li biti unutra?
Dođi.
Oboje smo hteli živeti u kući, ali
voljeli smo ovakve zgrade.
U stvarnom svetu bismo
morali birati, ali ne ovde.
Kako ćemo vratiti Fišera?
Moraćemo smisliti
nekakav trzaj. - Kakav?
Improviziraću.
Trebaš nešto znati o meni.
O sađenju.
Ideja je poput virusa.
Otporna.
Vrlo zarazna.
Najmanje seme
ideje može izrasti.
Može te odrediti...
ili uniš***.
Najmanje ideje poput...
"Tvoj svet nije stvaran".
Jednostavna mala misao
koja sve menja.
Tako siguran u svoje
reči. Šta je stvarno.
Misliš da je on?
Ili misliš da je
izgubljen kao i ja?
Znam da je stvarno, Mal.
Nema jezivih sumnji?
Ne osećaš se progonjeno?
Ne progone te anonimne
korporacije i policije širom sveta?
Kako projekcije
proganjaju sanjare.
Priznaj!
Ne veruješ više
u jednu stvarnost.
Zato izaberi.
Izaberi biti ovde.
Izaberi mene!
Znaš šta moram. Moram se
vratiti našoj deci jer si ih ostavila.
Jer si ostavila nas.
- Varaš se!
Ne, Mal...
- Zbunjen si.
Naša su deca ovde.
I voleo bi im opet
videti lica, zar ne?
Da, ali videću ih gore, Mal.
Gore?
Poslušaj se.
Ovo su naša deca.
Pogledaj.
Džejms, Filipa?
- Prestani, molim te.
Ovo nisu moja deca. - Stalno
si to govoriš, ali ne veruješ.
Znam to! - Šta ako se varaš?
Šta ako sam ja stvarna?
Govoriš sebi ono šta znaš...
Ali u šta veruješ?
Šta osećaš?
Krivicu. Osećam krivicu, Mal.
Šta god radio,
koliko god bio beznadežan,
koliko god zbunjen, ta
krivica je uvek tu. Pronalazi me.
Istina.
- Koja istina?
Da je ideja...
zbog koje si posumnjala u svoju
stvarnost došla od mene.
Usadio si ideju u moj um?
O čemu ona to priča?
Znao sam da je sađenje
moguće jer sam...
to učinio prvo njoj.
Učinio sam to vlastitoj ženi.
Zašto?
- Bili smo izgubljeni ovde.
Znao sam da
moramo pobeći, ali...
Ona nije htela to prihvatiti.
Zaključala je nešto.
Negde duboko unutra.
Istinu koju je nekad znala,
ali odlučila je zaboraviti.
Nije se mogla osloboditi.
Zato sam je odlučio potražiti.
Išao sam duboko u skrovišta njezinog
uma i pronašao sam to tajno mesto.
Provalio sam i
podmetnuo ideju.
Jednostavnu malu ideju
koja će sve promeniti.
Da njen svet nije stvaran.
Da je smrt jedini izlaz.
Čekaš voz.
Voz koji ćete odvesti daleko.
Znaš gde se nadaš
da ćete voz odvesti.
Ali ne znaš zasigurno.
Ali nema veze.
Reci mi zašto!
- Jer ćemo biti zajedno!
Ali nisam znao...
da će ideja rasti u njenom umu
poput raka nakon što se probudi.
Čak i kad si se
vratila u stvarnost...
nastavila si verovati
da tvoj svet nije stvaran.
Da je smrt jedini izlaz.
Mal, ne! Isuse!
Lažirao si mi život! - Pokušao
sam te spasiti! - Izdao si me!
Ali možeš se pokajati, možeš
još uvek održati obećanje.
Još uvek možemo
biti zajedno. Ovde.
U svetu koji smo
zajedno izgradili.
Kob, moramo pronaći Fišera.
Ne možete ga dobiti.
Ako ostanem ovde, hoćeš li ga
pustiti? - O čemu to pričaš?
Fišer je na verandi.
Idi proveri je li živ, Arijadne. - Ne
možeš učiniti to! - Idi proveri. Odmah!
Ovde je. I vreme je,
ali moraš odmah krenuti!
Povedi Fišera sa sobom, dobro?
- Ne možeš ostati ovde biti s njom!
Neću.
Saito je mrtav, što
znači da je ovde negde.
To znači da ga moram pronaći.
Ne mogu ostati više s
njom jer ona ne postoji.
Ja sam jedino u
šta još veruješ.
Ne. Voleo bih...
Voleo bih to više
od svega, ali...
Ne mogu te zamisliti sa
svom tvojom komplikovanošću,
s tvojom savršenošću,
nesavršenošću...
Jesi dobro? - Da.
- Pogledaj se.
Samo si sena...
Samo si sena
moje prave žene.
Najbolje si što
mogu izmisliti, ali...
Žao mi je, nisi dovoljno dobra.
Ovo je stvarno!
Šta to radiš?
Improviziram.
Ne, ne, nemoj!
Otvori sef. Idi!
Razo... Razo...
Raz...
- Znam, tata.
Znam da si se razočarao.
Što nisam mogao biti ti.
Ne, ne.
Razočarao sam se...
što si pokušao.
Šta?
POSLJEDNJA VOLJA
I OPORUKA
To je trzaj, Arijadne!
Moraš odmah otići!
Nemoj se izgubiti!
Pronađi Saita i vrati ga!
Hoću!
Sećaš se kad si me zaprosio?
Sjećam. - Rekao si da si sanjao
kako ćemo ostarjeti zajedno.
Ali jesmo.
Jesmo, ne sećaš se?
Nedostaješ mi više nego
što mogu podneti, ali...
Proveli smo naše
zajedničko vreme.
Sad te mogu pustiti.
Moram te pustiti.
Žao mi je, Roberte.
Oporuka znači da je tata hteo
da budem samostalan čovek.
Ne samo da živim zbog njega.
To ću i učiniti, kume Piteru.
Šta je bilo? - Kob je ostao.
- S Mal? - Ne, traži Saita.
Izgubiće se.
Ne, biće dobro.
Jesi li me došao ubiti?
Čekam nekoga.
Nekoga iz napola zapamćenog sna.
Kob?
Nemoguće.
Bili smo mladi zajedno.
Ja sam starac.
Ispunjen žaljenjem.
Čekam umreti
samotnom smrću.
Vratio sam se po tebe.
Podsetiti te...
Na nešto.
Nešto što si nekad znao.
Da ovaj svet nije stvaran.
Uveriti me da
ispoštujem naš dogovor.
Da skočiš s verom, da.
Vrati se.
Da opet možemo biti mladići.
Vrati se sa mnom.
Vrati se...
Vrući ručnik, gospodine?
Sletećemo u Los
Anđeles za 20 minuta.
Trebate li pogranične obrasce?
Hvala.
Vrući ručnik, gospodine?
Ne. - Trebate li
pogranične obrasce?
Dobro došli kući, g. Kob.
Hvala, gospodine.
Dobro došao.
Džejms... Filipa?
Pogledajte ko je stigao.
Hej, maleni!
Kako ste?
Pogledaj šta gradim?
- Šta gradiš? - Gradimo kućicu!