Tip:
Highlight text to annotate it
X
Pričaću vam malo o iracionalnom ponašanju.
(Smeh)
Želim da pričam o jednom konkretnom problemu - samokontroli.
Dve sestre su živele u Severnoj Karolini,
sestre Dilejni.
Kada je mlađa napunila 100 godina
pitali su je: "Šta je vaša tajna dugovečnosti?",
- davale su intervju za Njujork Tajms -
"Šta je tajna vaše dugovečnosti?"
Odgovorile su da imaju dve tajne.
Prva je bila u odluci da se nikada ne udaju.
(Smeh)
Rekle su da nisu želele da ih muž prerano otera u grob.
(Smeh)
Moja žena je u publici,
pa ću preskočiti ovaj deo.
(Smeh)
Ali druga stvar koju su navele je bila ta što nisu želele da idu u bolnicu
jer je bolnica mesto gde se čovek razboli.
I puno je mudrosti u ovim rečima.
Bio sam u bolnici jako dugo
i kao i mnogi drugi ljudi dobio sam neke nove bolesti
dok sam bio u bolnici.
Bio sam na odeljenju za opekotine,
ali je krv koju sam dobio transfuzijom bila inficirana
i, naravno, razboleo sam se zbog toga.
U principu, dovoljno je loše ležati u bolnici,
još je gore ako vam se razboli jetra,
jer bi to uticalo na moj opravak,
na odbacivanje transplanta i razne druge stvari.
Ali, problem je bio u tome što doktori nisu znali kako se bolest pojavila.
Nisu razumeli šta je suština problema.
Tokom narednih nekoliko godina, moja jetra se bunila s vremena na vreme
i posle 7 godina imao sam neku vrstu napada.
Prijavio sam se u bolnicu i imali su dobre vesti:
shvatili su šta je problem - hepatitis C.
Bio je to određen virus koji sam tada dobio.
Istakli su kako su uspeli da detektuju problem
i ne samo to. Tada je postojalo probno testiranje
određenog leka
koji se zvao inteferon i koji je trebalo da utiče na hepatits C.
Pitali su me da li želim da učestvujem u kliničkom ispitivanju.
Naravno da sam želeo!
Ko hoće da umre od ciroze jetre?
Dakle, pristupio sam ispitivanju
i tek onda su mi rekli
kako interferon izaziva neprijatne i ružne reakcije.
I,eto, za mene su ove injekcije interferona
simbolizovale složenost ljudskog života.
Zamislite da stojite sa injekcijom
koju treba da ubrizgate u butinu
3 puta nedeljno, tokom godinu i po dana.
I znate da ako to radite, tokom 1,5 godine
možda nećete imati cirozu jetre narednih 30 godina.
Ali isto tako znate, ako dobijete injekciju sada
da ćete se osećati očajno narednih 16 sati:
povraćanje, glavobolja, temperatura, drhtanje.
Razmislite za trenutak da li biste to uradili?
Mislim, da li biste? Da li biste mogli da podnesete
kratkoročne loše posledice,
zarad mogućeg ostvarenja dugoročnog cilja?
Kada razmislite, to je na neki način večiti problem
ljudskog ponašanja. Za Adama i Evu to je ovo pitanje.
Rekli biste:
"Ko bi menjao večnost u raju za jednu jabuku koju dobija odmah?"
(Smeh)
Deluje ludo!
Ali, evo moderne verzije ovog pitanja.
(Smeh)
"Ko bi normalan rizikovao svoj život kucanjem poruka dok vozi?"
Molim vas, podignite ruku ako ste ikad kucali poruke dok vozite.
Pretpostavljam da većina ostalih jednostavno laže!
(Smeh)
Pre par nedelja rađeno je istraživanje koje se bavilo pitanjem:
"Šta se događa u državama koje zabranjuju kucanje sms tokom vožnje?"
Broj nesreća se zapravo povećava! Zašto?
Zato što umesto da kucaju ovako, ljudi počinju da kucaju ovako!
(Smeh)
U stvari, problem je mnogo veći
od kucanja poruka, zar ne?
Sada ćemo malo o zdravlju.
Razmislite o dijeti, zaista je dobra dugoročno,
ali i nije toliko zabavna dok traje.
Vežbanje, nije tako dobro sada, ali jeste dugoročno.
Štednja - nije zanimljiva sada ali je dobra posmatrano dugoročno.
Siguran seks! Važi isto.
Ispostavlja se da kada se suočimo sa ovakvim problemima,
donosimo pogrešne odluke sistematično i uporno.
Evo jednog načina da to posmatrate.
Zamislite da vam nudim izbor između pola čokolade sada
i cele čokolade za nedelju dana.
Pola čokolade sada, cela čokolada za nedelju dana.
I pretpostavite da zaista imate uzorak čokolade.
Dakle, nije samo hipotetička priča
već možete da vidite, pomirišete i dodirnete tu čokoladu.
Pod tim uslovima,
koliko bi vas čekalo sledeću nedelju na drugu polovinu čokolade?
Podignite ruke! Ok! Imamo nekoliko strpljivih ljudi ovde,
možda 20%, ali da je situacija realna siguran sam da bi vas bilo manje.
(Smeh)
Većina je rekla: "Uzimam čokoladu sada!"
Sada zamislite da izbor pomerim u budućnost
i pitam da li biste više voleli
pola čokolade za godinu dana
ili celu čokoladu za godinu dana i 1 nedelju?
Sada, primećujete da je pitanje isto,
a to je - da li ste spremni da čekate još 1 sedmicu za dodatnih pola čokolade.
Koliko ljudi je sada spremno da čeka?
Svi! (Smeh)
Jer u budućnosti, mi smo divni ljudi!
(Smeh)
Vežbaćemo, pazićemo na hranu, štedećemo!
Problem je u tome što nikad ne živimo u budućnosti.
Uvek živimo u sadašnjosti. A u sadašnjosti smo znatno drugačije osobe.
Da ubrzam, primao sam ove injekcije veoma dugo
i to je bio očajan period mog života.
Kada sma završio, doktori su mi rekli 2 stvari.
Prvo, svi su se složili da je lek uspešan.
Izbacio je virus iz mog organizma. Odlične vesti!
Drugo što su rekli je bilo da sam tokom celog eksperimenta
bio jedini pacijent koji je redovno uzimao lek.
Pitanje je, kako sam uspeo?
Da li imam bolju samokontrolu? Da li budućnost posmatram
pozitivnije od ostalih? Da li mi je više stalo?
Odgovor nije ništa od ovoga!
Stvar je u tome da sam osmislio malu obmanu za sebe.
Ta moja obmana se zasnivala na činjenici da volim filmove.
Da imam vremena gledao bih gomilu filmova.
Na žalost, nemam toliko vremena.
Dakle, obećao sam sebi da ću gledati filmove samo pošto sebi dam injekciju.
Dakle, ponedeljkom, sredom i petkom, danima kada sam primao injekcije,
otišao bih u školu, na putu do tamo bih svratio u video klub,
iznajmio bih nekoliko filmova koje sam jako želeo da gledam,
nosio bih ih u rancu ceo dan, iščekujući trenutak kada ću ih gledati.
Onda, kada bih uveče stigao kući, pustio bih film,
dao sebi injekciju i spremio kantu i ćebe zbog neželjenih efekata.
Čim bih dao sebi injekciju počeo bih da gledam film.
Ako razmislite o tome - to je prilično čudna ideja.
Jer ako razmislite koje su stvari u životu važne, a koje ne,
jetra je prilično važna. (Smeh) Negde je ovde, otprilike.
Injekcije, neželjeni efekti: nisu toliko važni, šire posmatrano.
Filmovi su još manje važni.
Dakle, šta se događa?
Stvar je u tome što mi vidimo problem
i nije da kažemo da su jetre važne,
a neželjeni efekti nisu,
već postoji i vremenska komponenta u celoj priči.
I kada dodamo vremenski okvir,
vidimo da su jetre važne, ali daleko u budućnosti,
pa im dramatično smanjujemo vrednost kao sa čokoladom za nedelju dana.
A pošto su injekcije sada, dramatično preuveličavamo njihov značaj.
Razmislite, da li mi je trik sa filmom
pomogao da se pobrinem o svojoj jetri?
Da li sam se budio svakog jutra sa osećajem da sam pomogao svojoj jetri?
Ne! Ali sam omogućio sebi "zamenu nagrade".
Zamenio sam jetru sa filmom.
I počeo sam da se ponašam kao da mi je stalo do jetre.
A tako sam se ponašao jer sam ispred sebe imao
nešto što je odmah dostupno i dopadljivo.
Iako to nije bilo važno koliko i jetra,
postalo je zamena za nagradu.
Činjenica je da se suočavamo sa problemima
vezanim za samokontrolu sve vreme.
Svi problemi koje sam opisao su osnovni ljudski problemi.
Možemo li da učinimo da se ljudi bude sa osećajem da rešavaju te probleme?
Jako teško.
Možemo li da koristimo zamenu nagrade? Možda.
Na primer, razmislite o globalnom zagrevanju.
Ako biste osmišljavali problem za koji ljude ne bi bilo briga,
to bi bilo globalno zagrevanje.
(Smeh)
Zar ne?
Ima sve elemente potrebne za ljudsku ravnodušnost.
Nalazi se daleko u budućnosti, prvo će se dogoditi drugim ljudima,
ne vidimo da se pogoršava, ne vidimo nikakve pojedinačne posledice
i sve što biste mogli da uradite bila bi kap u moru!
Svi elementi za ravnodušnost našli su se skupa!
Možemo li učiniti da ljudi imaju osećaj da čine nešto dobro po ovom pitanju?
Možda samo par procenata.
Ali možda je rešenje u stvaranju zamene nagrade!
Naterati ljude da brinu o nečemu povezanim sa poželjnim ponašanjem
i naterati ljude da se ponašaju lepo iz pogrešnih razloga.
Vezano za samokontrolu, rekao sam vam malo o zameni nagrade,
želim da vam kažem i o jednom drugom pristupu.
To zovem: "Ugovor o samokontroli" ili Odisejev pakt.
Ako znate priču o Odiseju i sirenama,
setićete se da je Odisej znao da će biti u iskušenju kada se sirene pojave.
Zato se privezao za jarbol i naredio mornarima da začepe uši,
tako da, iako se sirene pojave, on neće moći da podlegne iskušenju.
To je samo drugačiji oblik mehanizma samokontrole
i znatno je prefinjeniji!
On glasi: "Znamo da ćemo u nekom trenutku biti u iskušenju,
zato ćemo sada uraditi nešto što će ukloniti iskušenje sa našeg puta."
Recimo, zamislite da odete u restoran,
a odlučili ste da budete na dijeti.
Koje su šanse
da ćete kada konobar dođe sa čokoladnom tortom
uspeti da odolite?
Ne baš velike!
A, da li biste bili spremni da ispunite Odisjev pakt i kažete konobaru:
"Evo ti 1$ da mi ne doneseš dezert."
(Smeh)
Pre nego što pogledamo ovo, hajde da razmislimo na sekund
da li životinje mogu da to urade?
Zamislite da ste golub ili pacov
i da učite 2 stvari.
Učite da zeleno dugme znači
da dobijate jednu kuglicu hrane odmah,
a da ljubičasto dugme znači 10 kuglica kroz 10 sekundi.
Naučite jedno, zatim naučite drugo. Sada ih spojimo.
Pitanje je,
da ste golub ili pacov, šta biste birali?
I samo radi poređenja, pacovima je 10 sekundi kao nama nedelju dana.
Šta mislite da biraju?
Biraju zeleno dugme.
Na žalost, uzimaju 1 kuglicu i propuštaju onih 10.
Postaje malo gore: započnete eksperiment
pojavi se ljubičasto dugme, prođe neko vreme,
pa se onda pojavi zeleno dugme.
Ako bi pacov ili golub mogli makar malo da se strpe,
da sačekaju i zanimaju se nečim u međuvremenu
dobili bi 10 kuglica.
Ali ne mogu!
Prtiskaju zeleno dugme i propuštaju 10 kuglica.
Ali nije toliko loše!
Dobre vesti su da ako dodate crveno dugme
koje nije povezano sa hranom,
a golubovi i pacovi ne vole da ga pritiskaju,
crveno dugme će eliminisati pojavu zelenog.
Dakle, ljubičasto se pojavi, pritisnu ga, zatim se crveno pojavi.
Ako bi ga pacov ili golub pritisli
jedino što bi se događalo je to da nije bilo iskušenja!
Šta mislite, jesu li to radili?
Da!
Ne uvek, ali prilično često.
Smatram da je to vrlo optimistično. Jer, ako oni mogu to da rade
znate, možda, bismo i mi mogli!
(Smeh)
Evo par primera.
Ovo je budilnik koji je dizajnirao jedan od studenata na Medija Labu.
Zove se Kloki. Ima dva velika točka, kao što vidite.
Kada se alarm pokrene, sat počne da juri po sobi.
Evo u čemu je stvar!
Kada krećete na spavanje, vi ste osoba
koja ustaje u 6 ujutru i ide na trčanje
pre posla ili škole.
Kada se probudite u 6 ujutru, vi više niste ta ista osoba, (Smeh)
tada ste osoba koja bi da bude u krevetu do 8:30
i razmišlja o trčanju narednog dana. (Smeh)
Ovaj sat rešava taj problem, jer ako ga navijete prethodno veče
sledećeg jutra ćete morati da ustanete!
Sat se sakriva ispod stola,
juri okolo, nema načina da ne ustanete!
Evo sledećeg primera i ovo je zaista zanimljiva ideja.
Nikada nije zaživela komercijalno,
ali mi se jako dopada. Zove se: "Odloži i potroši"!
To je budilnik koji je povezan sa vašim bankovnim računom,
(Smeh)
a povežete ga i sa dobrotvornom ustanovom koju ne volite.
(Smeh)
Svakog sekunda između vremena kada ste podesili alarm
i trenutka kada ste ga isključili
vaš novac ide u dobrotvorne svrhe koje mrzite. (Smeh)
Pokušajte da zamislite odlaganje buđenja pod ovakvim okolnostima!
Sledeći primer je Stikk.
Stikk je odličan sajt
koji omogućava ljudima da naprave ugovore o samokontroli
između sebe i drugih ljudi,
onih koje vole ili ne vole, organizacija....
Možete kontrolisati koliko vremena provodite na Fejsbuku,
koliko kucate mejlova, koliko jedete
i još mnogo toga.
Ovo je još jedan zanimljiv sajt
koji nudi program koji se može skinuti na vaš računar.
Zatim ga podelite sa drugima i on im kaže
kada god gledate neki pornografski materijal onlajn.
(Smeh)
Takođe obavesti ostale kada deinstalirate program.
U čemu je suština?
Iskušenja su svuda!
Izgleda da smo stvoreni da ne možemo da mislimo dugoročno
i to je jako tužno.
To je poput problema sa Adamom i Evom.
Bilo bi odlično kada bismo svi mogli da stvorimo
naše lične mehanizme da prevaziđemo ovaj problem.
Bilo bi odlično ako bismo svi mogli da napravimo neku vrstu Odisjevog pakta.
Problem je što to ne možemo svi, jer to nije ni lako ni jednostavno!
Ipak, dobra stvar je u tome
što možemo stvoriti druge mehanizme,
poput Klokija ili Stikka.
Možemo stvoriti okruženja i mehanizme koji bi pomogli ljudima
da zažive na način na koji bismo želeli, dugoročno.
Evo primera koji smo probali.
Izgleda da u istoriji čovečanstva ne postoji čovek koji se probudio
i rekao: "Danas sam baš raspoložen za kolonoskopiju!"
(Smeh)
Nekima od vas je osećaj manje ili više poznat,
ali šta se ispostavlja da ljudi rade
onog jutra kada shvate da tog dana imaju kolonoskopiju?
Izmišljaju neke druge obaveze!
"Imam gomilu posla u kancelariji."
"Ne osećam se najbolje."
I svi ispaštaju: zdravstveni sistem ispašta,
pojedinac ispašta i to zaista nije dobro.
Zamislite da vam dajem Odisejev tip rešenja.
Zamislite da vam kažem:
"Vidi, zakazujem ti kolonoskopiju za 15. decembar
i predlažem ti da mi sada napišeš ček na 500$.
Ako se pojaviš na vreme, vratiću ti novac.
Ako se ne pojaviš na vreme zadržaću ga!"
Šta bi se dogodilo?
Ako napišete ček, to je zato što ćete 15. decembra ujutru
želeti da odustanete, ali ćete istovremeno znati
da mrzite da poklanjate novac.
I što mi više novca date, više ćete mrzeti
da se ne pojavite na pregledu.
Postoji puno mehanizama poput ovog
i mnogo mogućnosti za stvaranje uslova
koji će nas naterati da se dugoročno ponašamo onako kako zaista želimo.
I to je cela priča!
Ja mislim da postoje besplatni ručkovi.
Znate za taj izraz:
"Nema besplatnog ručka."
Zasnovan je na pretpostavci da je svako savršen
i da se svako ponaša potpuno racionalno.
Ali, šta ako ne radimo racionalne stvari?
Šta ako uporno grešimo?
Šta ako imamo previše predrasuda?
To znači da postoji način, da ima mehanizama
i stvari koje možemo da uradimo kako bi svima bilo bolje.
Pojedincima može biti bolje,
zdravstveni sistem može biti bolji,
porodici može biti bolje i mnogo toga još,
to predstavlja veliku nadu bihejvioralne ekonomije.
Razumevajući kako ljudi greše
možemo pokušati da smislimo kako da popravimo svet.
Hvala vam.
(Aplauz)