Tip:
Highlight text to annotate it
X
U našim vezama sa drugim ljudima,
uglavnom diskutujemo i procenjujemo
njihov karakter i ponašanje.
To je razlog zbog koga sam se povukao
iz skoro svih tih takozvanih veza.
To je načinilo moju starost prilično usamljenom.
Život sam proveo u teškom radu i za to sam zahvalan.
Počelo je kao rintanje za hleb i puter
a završilo se ljubavlju prema nauci.
Imam sina, takođe doktora, koji živi u Lundu.
Dugo godina je oženjen. Nemaju dece.
Moja stara majka je još živa i vrlo aktivna, uprkos godinama.
Moja žena, Karin, je odavno umrla.
Večera je postavljena, profesore Borg.
Hvala.
Srećom, imam dobru domaćicu.
Možda bi trebalo da dodam da sam stara cepidlaka,
koja se, s vremena na vreme prilično trudi
za sebe i za one koji ga okružuju.
Zovem se Eberhard Isak Borg,
i imam 78 godina.
Sutra dobijam počasnu diplomu za 50 godina rada u katedrali u Lundu.
DIVLJE JAGODE
U zoru, u nedelju 2.og juna,
usnuo sam čudan i veoma neprijatan san.
Sanjao sam da sam za vreme jutarnje šetnje
zalutao u potpuno nepoznati deo grada
okružen pustim ulicama i napuštenim kućama.
Nije vam dobro, profesore?
Gđice Agda, spremite mi doručak. Idem kolima.
Molim vas, profesore! Vratite se u krevet. Doneću vam kafu u 9h...
i poći ćemo u 10, po dogovoru.
U redu, mogu da krenem i bez doručka.
A ko će da vam spakuje frak?
- Sam ću. - A šta ću ja?
Možete sa mnom, a možete i avionom, kako želite.
Čitavu godinu čekam na tu svečanost,
i već smo sve organizovali,
a vi sad hoćete kolima!
Ceremonija je tek u 17h.
Ako odmah krenem, imam 14 sati vremena.
I sve ćete pokvariti!
Šta će vam reći sin koji vas čeka na aerodromu u Malmeu?
Moraćete nešto da smislite.
Ako krenete kolima, neću prisustvovati svečanosti.
- Slušajte me, gđice Agda! - Uzmite kola...
...i pokvarite najsrećniji dan u mom životu.
Nismo venčani, Miss Agda.
Bogu hvala na tome!
Pamet me je služila ovih 74 godine, pa će valjda i sada.
Je li to vaša poslednja reč?
Jeste.
U sebi ću zato svašta reći o gospodi koja misle samo na sebe
a ne i na one koji ih verno služe već 40 godina.
Nije mi jasno kako sam svih ovih godina...
podnosio vašu torturu.
Samo recite i oslobodiću vas.
Idem kolima, a vi radite šta hoćete.
Odrastao sam čovek i neću da trpim vaše komandovanje.
Ali niko ne ume da pakuje kao gđica Agda.
Ma je li stvarno?
Matora prznice.
Da vam skuvam neko jaje?
To bi bilo jako lepo. Hvala vam!
Počasni doktor! Koješta! Bolje da me proglase za veleidiota.
Kupiću joj nešto da se odobrovolji.
Mrzim netrpeljive ljude.
Nikad nisam ni muvu zgazio, a kamoli da uvredim Agdu.
Hoćete tost?
Ne morate se mučiti...
Šta se sad ljutite?
- Hoćete li i vi? - Ne, hvala.
Dobro jutro, oče.
Zašto je moja cenjena snaja tako rano na nogama?
Tresu se zidovi od vaše vike.
Niko nije vikao.
I nije!
Hoćete li kolima za Lund?
To mi je namera.
Mogu li s vama?
Ideš kući?!
Da, hoću kući.
Evaldu?
Ne pitajte za razlog.
Da imam para, pošla bih vozom.
Naravno da možeš sa mnom.
Biću spremna za 10 minuta.
Blagi Bože!
Nemoj. Ne podnosim dim.
Zaboravila sam.
Ženama bi to zakonom trebalo zabraniti.
Vreme je divno.
Jeste, ali je sparno.
- Biće oluje. - I ja tako mislim.
Uvek možeš da me ponudiš cigaretom.
Cigareta nadražuje i opušta. To je muški porok.
A koji je ženski?
Da plače, rađa i ogovara svoje susede.
Koliko stvarno imate godina, oče?
Zašto pitaš?
Onako.
Znam zašto pitaš.
Ne sumnjam.
Hajde, reci. Nikad me nisi volela.
Poznajem vas samo kao svekra.
Zašto se vraćaš kući?
Impuls, ništa više.
Evald je slučajno moj sin.
Da, jeste.
Slični smo. Imamo svoje principe.
To znam!
Recimo, ova pozajmica.
Znam šta ćete reći.
Da će vratiti kad dobije mesto predavača.
i da je to za njega pitanje časti.
i tako dalje, i tako dalje.
Dogovor je dogovor.
Za nas to znači da nikada nismo zajedno,
i da se vaš sin ubija od posla.
I ti zarađuješ.
Vi ste puni para
a ne trebaju vam.
Dogovor je dogovor. I ja znam da Evald to razume i poštuje.
Možda. Ali vas takođe i mrzi.
Šta ti imaš protiv mene?
Da budem iskrena?
Zato i pitam.
Vi ste matori egoista, oče.
Bezobzirni ste i slušate samo sebe.
Ali se dobro krijete iza maske uglađenog džentlmena.
Vi ste kruti egoista, iako vas smatraju velikim humanistom.
Ali mi vas dobro znamo. Ne možete nas prevariti.
Sećate li se kad sam došla kod vas pre mesec dana?
Naivno sam verovala sam da ćete pomoći Evaldu i meni.
Zato sam vas zamolila da ostanem malo kod vas.
Sećate li se šta ste mi odgovorili?
Srdačno sam to prihvatio.
Ali ste zaboravili da ste mi rekli i ovo:
"Ne uvlači me u vaše bračne lomove.
To me se ne tiče.
Neka svako brine svoju brigu."
To sam rekao!?
- Ne samo to. - Žao mi je.
Rekli ste doslovce ovo:
"Imun sam na žalopojke,
zato nemoj da mi se žališ.
Ako ti treba duševna onanija, naći ću ti psihijatra.
Ili sveštenika? To je sad u modi."
To sam rekao!?
Veoma ste isključivi u svom rasuđivanju.
Bilo bi strašno da čovek zavisi od vas.
A ja sam bio tako srećan što mi praviš društvo.
Kao neki kućni ljubimac!
Ili ljudsko biće, svejedno.
Ti si fina, mlada žena, i meni je žao što me ne voliš.
- To nije tačno. - Stvarno?
- Ja vas žalim. - Žališ me?
Voleo bih da ti ispričam svoj jutrošnji san.
Snovi me ne interesuju.
Ne, naravno da te ne interesuju.
Kuda to idete?
Pokazaću ti nešto.
Dolazili smo ovde svakog leta sve do moje 20 godine.
Bilo nas je desetoro dece. To verovatno znaš.
Ima li sad nekog ovde?
Ovog leta nema.
Okupala bih se, ako nemate ništa protiv. Imamo dovoljno vremena.
Možeš.
Divlje jagode!
" Možda sam se malo raznežio,
a možda je to od umora
i blage nostalgije.
Nije čudo da su počela da mi naviru sećanja,
na mestu na kom sam se igrao kao dete.
Ne znam kako se to desilo,
ali sadašnjost se pretvorila
u još opipljiviju sliku mojih uspomena
i pojavila mi se pred očima
sa svom svojom životnom silinom. "
Saro,
Saro,
ja sam, tvoj rođak Isak.
Malo sam ostario i ne izgledam kao nekada.
Ali ti se uopšte nisi izmenila.
Dobro jutro, slatka rođako. Šta radiš?
Berem divlje jagode, zar ne vidiš, glupane?
A ko će se sladiti tim slatkim voćem
koje je mlada devojka ubrala u rano jutro?
Pričaš besmislice. Znaš vrlo dobro da je ujaku Aronu danas imendan,
a ja sam zaboravila na poklon.
Zato će dobiti korpicu divljih jagoda.
Pomoći ću ti.
Sigbrid i Šarlota su izvezle goblen, Anđelika je napravila kolač,
Ana je naslikala prelepu sliku,
a Kristina i Birgita će mu otpevati pesmu koju su za njega smislile.
To je najbolji poklon. Ujak je gluv kao top!
Ipak će se radovati, a ti si baš glup.
A ti imaš divan vrat.
Znaš da to ne smeš da radiš.
- Ko to kaže? - Ja.
Sem toga ti si jedan nesnosan čovek
koji je uz to i vrlo umišljen.
Ja sam tvoj rođak i ti me voliš.
Tebe!?
Dođi da ti poljubim usne.
Tužiću te Isaku da stalno hoćeš da me ljubiš.
Mali Isak! Srediću ga jednom rukom.
Znaš dobro da smo Isak i ja tajno vereni.
To i vrapci već znaju.
Šta mogu kad blizankinje imaju dugačak jezik.
Kad ćete se venčati? Kada... kada?
Ne znam koji je od vas braće manje uobražen
ali mislim da je to Isak.
Isak je najbolji.
Ti si najgori, najgluplji,
najblesaviji... Ne mogu da nađem reči da te opišem!
Ali sam ti ipak slabost.
Sem toga pušiš i smrdiš na duvan.
To je muški miris.
Blizankinje, koje inače sve znaju,
kažu da si svašta radio Berglundovoj.
I da ona uopšte nije dobra devojka. A ja im verujem jer i ja tako mislim!
Kako si lepa kad pocrveniš.
Moraš me poljubiti. Ne mogu više da izdržim.
Kad bolje razmislim, lud sam za tobom.
- Samo tako pričaš. - Nije istina.
Blizankinje kažu
da luduješ za svim devojkama.
Je li to istina?
Moje jagode! Vidi šta si napravio!
I šta će reći Isak, koji je tako dobar i stvarno me voli?
Baš sam nesrećna... Ružno si se poneo!
Ukaljao si me...
... bezmalo! Odlazi!
Ne želim više da te vidim, barem ne pre doručka.
Moram da požurim. Pomozi mi da pokupim jagode.
Još sam i kecelju isprljala!
Birgita, Kristina... gde je Isak?
Otišao je sa ocem na pecanje. Sigurno ne čuju gong!
Otac je rekao da ga ne čekamo! To smo dobro upamtile.
Hvala ti Gospode za hranu koju jedemo. Amen.
Benjamine, idi operi ruke!
Kad ćeš shvatiti šta znači čistoća?
Oprao sam ih!
Sigbrit, dodaj kašiku Anđeliki, a ti posluži blizankinje.
Nokti su ti prljavi.
Dodaj mi hleb, Hagbarte.
Ko te je naučio da tako mažeš maslac?
Šarlota, so se opet zgrudvala.
Dokle da govorim da mora da se sklanja?!
Oprao sam ruke ali mi je boja ostala pod noktima.
Ko je to nabrao jagode za mene?
- Ja sam. - Šta?
Glasnije, draga, znaš da je gluv.
Ja sam ih nabrala!
Setila si se mog imendana.
Baš lepo od tebe.
Može li ujak nešto da popije na svoj dan?
Nema pića kad otac nije kod kuće.
Popio je već tri čašice.
Videle smo ga kad smo išle da se kupamo jutros.
I vi ste brale jagode? Hvala vam.
Ne pričajte dok jedete.
Ni krevete niste namestile. Čistićete srebro za kaznu.
Čule ste me.
Benjamine, ne grickaj nokte!
Ana, šta radiš ispod stola? Nisi više mala.
Hoću da poklonim ujaku sliku.
Možemo li sad da ujaku predamo naše poklone?
- Gde su? - Ispod stola.
Posle doručka.
Moderno umetničko delo: Fritjof i Ingeborg.
Teško je pogoditi koji je od njih Fritjof.
A šta su Sara i Sigfrid radili u šumi?
Videle smo vas sa kupališta!
Blizankinjama treba zapušiti usta.
Ćutite ili izađite.
Zar ovde nema slobode govora?
Umuknite!
Sara je pocrvenela!
I Sigfrid je pocrveneo! Sigfrid i Sara! Sigfrid i Sara!
Hoću tišinu za stolom!
Saro!
One lažu! Lažu!
Isak je tako dobar i pažljiv,
moralan i pun obzira.
Voli da čitamo poeziju...
da pričamo o budućnosti...
i da sviramo klavir u četiri ruke.
I voli da se ljubi samo kad je mrak,
Uvek govori o grehu...
Tako je uzvišen...
a ja se osećam tako jadno i bezvredno.
I jesam bezvredna, nema sumnje.
Ponekad pomislim da sam starija od Isaka,
ako shvataš šta hoću da kažem.
A onda mi se čini da je još dete iako smo vršnjaci.
A Sigfrid je strašno nevaljao! Hoću kući!
Neću da ostanem ovde,
gde mi se svi rugate!
Neću!
Razgovaraću sa Sigfridom.
Ako se ne bude lepo ponašao,
nateraću ga da uči preko raspusta.
Otac će to lako srediti, kao i sve ostalo.
Ionako misli da Sigfrid treba nešto da radi.
Jadni mali Isak, uvek je pažljiv prema meni.
Sve je tako nepravedno!
Biće sve u redu, videćeš.
Slušaj ih, pevaju ujaku.
Zar nije glupo komponovati pesmu gluvom čoveku?
Tipično za naše blizankinje.
Cveće cveta, trava raste
Oko naše divne kuće
A mi našem ujki Aronu čestitamo
I sa našom pesmom
Lice mu osmehom ukrašavamo
Četiri puta "ura" za našeg ujaka Arona.
Idem da dočekam Isaka i ujaka.
Idi.
Obuzelo me je osećanje ispraznosti i tuge
Ali me je iz sanjarenja prenuo
glas mlade devojke koja mi je više puta ponavljala isto pitanje.
Je li ovo vaša kuća?
Nije.
Sreća vaša što ne lažete.
Sve ovo pripada mom matorom, uključujući i kuću.
Stanovao sam nekad ovde. Pre 200 godina.
Ma nemojte?
- Jesu li ono vaša kola ispred kapije? - Jesu.
Prilično su stara.
Kao i njihov vlasnik.
Rugate se i samom sebi. Fantastično!
Kuda ste krenuli?
U Lund.
Odgovara mi. Vidite, ja ću u Italiju.
Biće mi drago.
Zovem se Sara. Ružno ime, zar ne?
Ja sam Isak, ni to ime nije lepše.
Zar oni nisu bili muž i žena?
Na žalost, ne. To su bili Abraham i Sara.
Hoćemo li?
Sa mnom je još jedna dama. Evo je, dolazi.
- Marijan, ovo je Sara. - Zdravo.
Imaćemo društvo do Lunda.
Sara putuje za Italiju, ali je obećala da će sa nama do Lunda.
Opet ste ironični, ali pristaje vam.
Idemo.
Momci, imamo prevoz skoro do Italije!
Ovo je Anders, ovaj sa naočarima je Viktor, a ovo je čika Isak. - Dobar dan.
A ova lepotica koja vas je zanela je Marijan.
Kakva velika kola.
Ima mesta za sve.
Stavićemo stvari u prtljag, ako nemate ništa protiv.
Moram vam reći čika Isače, da se Anders i ja zabavljamo.
Ludi smo jedno za drugim.
Viktor nas prati po tatinom naređenju.
I njemu se dopadam, ali stalno motri na Andersa.
Tata je to baš lepo smislio.
Možda ću ga se rešiti ako i njega zavedem.
Bolje da kažem Isaku da sam devica... I zato sam tako odvažna.
Sem toga, pušim lulu.
Viktor kaže da je to korisno. On voli sve što je korisno.
U mladosti sam bio zaljubljen u jednu Saru.
Ma nemojte! Mora da ličimo?
I ličite.
I šta se desilo s njom?
Udala se za mog brata Sigfrida. Rodila je šestoro dece,
i sad je sa svojih 75 godina lepa stara dama.
Za mene je starost najstrašnija.
Izvinite, baš sam nesmotrena.
Daj da stavim naočare!
Jeste li dobro?
Izvinite. Mi smo krivi.
Moja žena je vozila. Niko nije povređen? Hvala Bogu!
Ubice bi trebalo da se predstave! Ja sam Alman, inženjer iz Stokholma.
Moja žena Berit. Bivša glumica.
Baš smo o tome diskutovali, kad...
...Hajde, Berit, izvini se!
Oprostite, ja sam kriva.
Htela sam da ga ošamarim kad uletesmo u krivinu.
Bog neke grehe odmah naplaćuje. Šta kažeš ti na to, kao pravi katolik?
Bolje da okrenemo kola.
- Nemojte vi da se mučite... - Ćuti, Sten.
Nisu svi ljudi egoisti, iako ti tako misliš.
Malo je nervozna, ali doživeli smo šok.
Gledajte kako odmerava svoju snagu sa mladićima,
kako se napreže da bi se pokazao pred devojkom!
Dušo, pazi da ti ne prsnu vene!
Uživa da me ismeva pred nepoznatima.
Puštam je. Čista psihoterapija.
Nikad ne znam kad stvarno plače, a kad glumi.
Ali sad izgleda da stvarno plače.
Tako je to kad se suočiš sa smrću.
Zaveži!
Ima čudnu sposobnost da prodre u suštinu stvari.
Dve godine me je držala u ubeđenju da ima rak
zamajavajući nas sa svim mogućim simptomima,
iako doktori ništa nisu našli.
Toliko je bila ubedljiva, da smo verovali njoj a ne lekarima!
Razumem da ste nervozni,
ali bilo bi dobro da je ostavite malo na miru.
Ne diraj u ženske suze,
one su svete, je l da?
Lepi ste, a moja matora se malo ofucala.
Zato je i branite.
Žalim je iz nekoliko razloga.
Sarkastični ste!
A pritom niste nimalo histerični.
Berit je primer histerične žene.
Znate li šta to znači za mene?
Vaša žena kaže da ste katolik.
Zato i mogu da podnosim sve to.
Rugamo se jedno drugom.
Ona ima svoju histeriju, a ja svoj katolicizam.
Ovisimo jedno o drugom.
Nismo se poubijali iz čistog egoizma.
Ovo je sad bila eksplozija!
Ljudi to zovu sinkopom!
Baš smešno.
Da imam štopericu, u sekund bih odredio vreme eksplozije.
Zaveži!
Možda je ovo trenutak iskrene ispovesti,
ali vas zbog ovo troje dece molim da izađete.
Oprostite nam... ako možete!
" Gledajući ponovo ovaj kraj, obuzimala su me razna osećanja.
Ovde sam vršio prvu praksu,
a i majka mi živi u blizini. "
Dobro jutro, doktore.
Opet ste u ovom kraju? Putujete?
Da napunim? Dajte mi ključ.
Eva! Dođi da se pozdraviš!
Dr Borg lično.
Ovde još svi pričaju o njemu.
Najbolji doktor na svetu!
Predlažem da detetu damo njegovo ime.
Isak Okerman, nije loše ni za ministra.
Ako bude devojčica?
Mi pravimo samo sinove!
Otac vam je dobro bez obzira na svoju kičmu?
Nije najbolje,
ali je zato majka odlično.
I vi ćete sigurno svratiti do vaše?
Izvanredna žena. Sigurno joj je već 95.
- 96. - Da, tako je. Zamislite to!
Koliko dugujem?
- Ništa! - Taman posla!
Možemo i mi da budemo galantni kao Španci iako živimo u Greni!
Cenim vašu ljubaznost, ali zašto biste vi plaćali moj benzin?
Mi ne zaboravljamo!
Neke stvari ne mogu da se plate.
Mi ne zaboravljamo.
Pitajte bilo koga u kraju.
Svi pamte šta ste za njih učinili.
Možda je trebalo da ostanem ovde.
- Kako to mislite? - Šta ste rekli?
Vi ste rekli da je trebalo da ostanete ovde.
Jesam li?
Možda je i trebalo... Hvala vam.
Javite mi se, biću *** malom Okermanu.
Znate gde me možete naći.
" Za vreme prijatnog ručka mladima sam razdragano
pričao o godinama koje sam ovde proveo kao lekar.
Moje priče su imale uspeha,
i nisu se smejali iz puke učtivosti.
Ja sam uz jelo pio ružicu, a uz kafu porto. "
Kad se otkrije takva lepota,
život se manifestuje u svemu postojećem! Kako je divno biti ta snaga!
Anders će biti sveštenik, a Viktor lekar.
Rekli smo da nećemo o Bogu i nauci
na ovom putovanju. Njegov lirski istup odstupa od dogovora!
Ali je lepo!
Kako neko u današnje vreme može da bude sveštenik! Anders ipak nije budala!
Tvoj racionalizam je čisto nadrimudrovanje.
Savremeni čovek je svestan svoje ništavnosti.
Ja kažem da on
veruje samo u sebe i svoju biološku smrt.
Sve ostalo je glupost.
Takav čovek postoji samo u tvojoj mašti.
Čovek se boji smrti i zazire od svoje ništavnosti.
Svakako, religija za narod, opijum za bol!
Kako su divni obojica!
Uvek se složim sa onim koji ima poslednju reč!
Nekad si verovao u Deda Mraza, a sad veruješ u Boga.
Nikad nisi imao mašte!
Šta vi kažete, profesore?
Šta god da kažem, primićete sa blagom ironijom.
Zato ništa neću reći.
Hoće li ih sad to rastužiti?
Naprotiv Saro, biće vrlo, vrlo srećni.
"Gde je prijatelj koga svuda tražim?
"Kad svane dan moja čežnja jača"
"I prođe dan..."
"I prođe dan, a ja ga ne nađoh."
"Srce mi gori"
Religiozni ste, zar ne profesore?
"Osećam ga svuda gde se ispoljava snaga"
"gde cvet miriše a uho osluškuje."
"U uzdahu mome i vazduhu koji udišem prisutna je njegova ljubav."
Čujem mu glas u letnjem povetarcu...
Kao ljubavna pesma nije loše.
Osećam se tako spokojno. To mi se ponekad desi, bez ikakvog razloga.
Moram da posetim svoju majku. Vraćam se brzo.
- Mogu li s vama? - Naravno.
Izgleda da će oluja.
Upravo sam ti poslala telegram
da znaš da na ovaj veliki dan mislim na tebe.
I evo te!
U životu nema mnogo takvih dana, draga majko.
Je li ono tvoja žena?
Neka odmah izađe. Ne želim da razgovaram s njom.
Nanela nam je mnogo zla.
Ne majko, to nije Karin.
To je Evaldova žena, moja snaja Marijan.
Neka priđe da se pozdravimo.
Dobar dan, gđo Borg.
Zašto nisi kod kuće?
Posetila sam oca u Stokholmu.
Zašto ne brineš o Evaldu i o detetu?
Mi nemamo dece.
Mladi su danas čudni! Ja sam ih imala desetoro.
Dodaj mi onu kutiju, molim te.
Moja majka je živela ovde.
A vi ste je često obilazili, sećaš se?
Još kako!
Ovde su neke vaše igračke.
Pokušavala sam da se setim šta je čije bilo.
Od desetoro dece, samo je još Isak živ...
A od dvadesetoro unučadi,
samo me Evald posećuje, jednom godišnje.
Nemojte me shvatiti pogrešno, ne žalim se.
Petnaestoro praunučadi nikad nisam videla.
Svake godine šaljem 53 poklona za praznik.
Zahvale mi se pismom, ali me niko ne posećuje,
sem kad im zatreba novac.
Znam da sam dosadna.
Ne gledaj to tako, majko.
Imam još jednu manu.
Ne umirem!
Nikako da dođu do nasledstva
kako su planirali.
Ovo je bila Sigbritina lutka.
Dobila ju je za osmi rođendan.
Ja sam joj sašila haljinicu.
Ali ona nikad nije marila za nju
pa ju je uzela Šarlota.
Odlično se toga sećam.
Je l znaš ko je ovo na slici?
Sigfrid je tad imao tri godine, a ti pet.
A ovo sam ja.
Gospode, kako smo izgledali.
Mogu li da je uzmem?
Naravno, to ionako više nikom ne treba.
Evo i slikovnice.
Ne znam čija je. Možda je od bliznakinja...
ili je Anina ili Angelikina. Sve su se potpisale na njoj.
A Kristina je nažvrljala:
"Najviše na svetu volim tatu."
A Birgita je dodala: "Ja ću se udati za tatu."
Zar nije smešno? Smejala sam se kad sam to videla.
Ovde je hladno, zar ne?
Ne naročito.
Meni je uvek bilo hladno. Zbog čega je tako? Ti si doktor.
Najhladnije mi je u stomaku. Pitam se zašto.
Ti imaš nizak pritisak.
Reći ću sestri da skuva čaj, pa da malo sednemo i popričamo.
Ne hvala. Nećemo više da ti smetamo.
Pogledaj ovo. Sigbritinom najstarijem sinu će uskoro biti 50.
Mislila sam da mu poklonim očev zlatni sat.
Ima li smisla? Otpale su mu skazaljke.
Sećam se kad se rodio.
Ležao je pod krošnjama jorgovana, ispred letnjikovca.
A sad će imati 50.
A rođaka Sara koja je volela da ga nosi i peva mu uspavanke,
se udala za neozbiljnog Sigfrida.
Sad moraš poći ako misliš da stigneš na svečanost.
Hvala ti na poseti i nadam se da ćemo se još videti.
Pozdravi Evalda. Zbogom.
Gde su Anders i Viktor?
Počeli su raspravu oko toga da li postoji Bog, i onda su se posvađali.
Anders je Viktoru uvrnuo ruku,
a ovaj mu je rekao da ga time neće ubediti.
Molila sam ih da se malo posvete meni.
Rekli su mi da ćutim jer ne razumem o čemu je reč i da je to stvar principa,
pa sam ih ostavila.
Otišli su na brdo da se obračunaju...
jer obojica smatraju da su im povređena osećanja.
- Gde su sad? - Gore!
Idem po njih.
Ko vam se više sviđa od njih dvojice?
A tebi?
Ne znam. Anders će biti sveštenik.
Mada je veoma nežan i zabavan.
Ali biti žena sveštenika!
Viktor je takođe divan. Na svoj način.
- Daleko će dogurati. - Kako to misliš?
Doktori dobro zarađuju. A biti sveštenik je tako staromodno.
Mada ima zgodne noge i lep vrat.
Ali kako ljudi mogu da veruju u Boga!
Pa? Je l Bog postoji?
" Zaspao sam,
ali su me mučili snovi i prizori
koji su za mene bili toliko jasni i ponižavajući,
da su neobuzdanom silinom prodrle u moju svest. "
Jesi li se pogledao u ogledalo, Isače?
Pokazaću ti na šta ličiš.
Ti si uplašeni starac koji će uskoro umreti.
A preda mnom je čitav život!
Sad si se uvredio.
Nisam.
Jesi, zato što ne možeš da podneseš istinu.
A istina je da sam imala previše obzira.
Čovek tada postaje svirep iako to ne želi.
Razumem.
Ne razumeš. Ne govorimo istim jezikom.
Pogledaj se još jednom.
Ne okreći glavu.
Evo, gledam.
Sad ću ti reći.
Udaću se za tvog brata Sigfrida.
Volimo se onako neobavezno.
Pogledaj se sad! Nasmej se!
Eto, sad si se nasmešio.
Ali to boli!
Kao doktor, trebalo bi da znaš uzrok.
Ali, ti ne znaš,
jer i pored velikog znanja, ti zapravo ništa ne znaš.
Moram da idem.
Obećala sam da ću pripaziti Sigbritinog sina.
Jadni maleni.
Spavaj...
Ne boj se vetra
i ptica... čavki i galebova.
Ne boj se morskih talasa.
Ja sam sa tobom i čvrsto te držim.
Ne boj se, malecki.
Uskoro će dan.
Niko ti neće nauditi.
Ja sam ovde i držim te.
Uđite, profesore Borg.
Sedite.
Jeste li doneli indeks? - Naravno.
Izvolite.
Recite koje se bakterije nalaze pod mikroskopom?
Nešto nije u redu sa mikroskopom.
Ispravan je.
Ništa ne vidim.
Pročitajte ovaj tekst.
Šta to znači?
Ne znam.
Stvarno?
Ja sam lekar, a ne lingvista!
Moram vam reći, profesore, da je tu ispisana prva dužnost lekara.
Znate li koja je to dužnost?
Znam, ako mi date malo vremena.
Samo izvolite.
Lekareva... prva dužnost...je...
Lekareva...
Zaboravio sam.
Lekareva prva dužnost je da traži da mu bude oprošteno.
Tačno! Sad sam se setio!
Osim toga vi ste zbog krivice krivi.
Upisaću da niste razumeli optužbu.
Je li to otežavajuća okolnost?
Jeste, profesore.
Imam slabo srce.
Star sam čovek, gospodine Almane.
Morate imati obzira.
Ovde ništa ne piše o tome.
Možda želite da prekinem ispit?
Nikako!
Dajte mi anamnezu i dijagnozu ovog pacijenta.
Ali pacijent je mrtav.
Šta to pišete?
- Moj zaključak. - A on glasi?
Da ste nesposobni!
Sem toga, optužuju vas za manje, ali značajne prestupe:
ravnodušnost, egoizam, bezobzirnost... - Ne!
Tužbu je podnela vaša žena.
Suočićemo vas.
Ali moja žena je odavno umrla!
Mislite da se šalim?
Hoćete li poći dobrovoljno?
Ionako nemate izbora.
Većina zaboravlja ženu koja je mrtva već 30 godina.
Poneki čuvaju uspomenu koja polako bledi...
ali vi se uvek možete setiti ovog prizora. Čudno, zar ne?
Bio je utorak, 1. maj, 1917.
Stajali ste na istom mestu
i sve ste videli i čuli.
Ispričaću sve Isaku i znam šta će reći.
"Jadnice moja, baš te žalim."
Kao da je sam Gospod Bog!
Ja ću onda plakati i reći, "Žališ li me stvarno, bar malo?"
A on će reći, "Strašno te žalim."
Ja ću zatim još plakati i tražiti da mi oprosti.
A on će reći,
"Ne traži to od mene, jer nemam šta da ti oprostim."
Ali sve te reči su neiskrene,
jer je on potpuno bezosećajan.
Odjednom će se strašno raznežiti,
a ja ću mu u besu reći da je lud
i da mi je muka od te lažne velikodušnosti.
Doneće mi onda nešto za smirenje
i reći će mi da sve razume.
A ja ću njemu da je on kriv za sve.
Onda će se snužditi i priznati krivicu.
Ali njemu nije stalo ni do čega,
jer je lišen svih osećanja!
Gde je ona?
Nema je. Nikog više nema.
Zar ne čujete kako je sve tiho.
Operacijom je sve uklonjeno, profesore Borg!
Hirurško remek - delo!
Bez bola i krvi.
Zaista je sve tiho.
Sjajno obavljen posao, profesore.
Kakva će biti kazna?
Ne znam. Valjda uobičajena.
A to je?
Usamljenost.
Usamljenost!?
Tačno tako. Usamljenost!
Zar nema milosti?
Ne pitajte mene. Ja ne znam ništa o tome.
Gde smo?
Deca su izašla da malo protegnu noge.
Ali još pada kiša.
Rekla sam im za današnji dan. Žele da vam iskažu poštovanje.
Jeste li dobro spavali? - Da, i sanjao sam.
Poslednjih meseci sanjam čudne snove.
Glupo je. - A šta to?
Kao da me proganja u snu ono od čega budan bežim.
A šta je to?
Da sam mrtav, iako još živim.
Vi i Evald ste veoma slični.
To si mi već rekla.
Evald je izgovorio istu rečenicu.
Ako je mislio na mene, slažem se!
Ne, mislio je na sebe.
Ali tek mu je 38 godina!
Ispričaću vam, ako vam nisam dosadna.
Biću ti zahvalan.
Bilo je to pre nekoliko meseci Htela sam da razgovaramo,
pa smo se odvezli do mora.
Kiša je isto ovako padala... a Evald je sedeo gde i vi sad.
Evo, saterala si me. O čemu hoćeš da pričamo?
Sigurno ništa lepo.
Volela bih da ne moram.
Razumem. Našla si drugog.
Ne budi detinjast. - A šta drugo?
Dovedeš me ovamo, mrtvačkim tonom kažeš da moramo da pričamo
a onda nikako da progovoriš.
Reci već jednom!
Prilika je sjajna za najintimnija priznanja, ali nemoj da me mučiš!
Sad bih se nasmejala!
Šta si mislio da ću ti reći?
Da sam počinila ubistvo ili neku proneveru?
Dobiću bebu.
Sigurna si?
Doktor mi je juče rekao.
To je znači ta tajna.
Hoću da rodim to dete.
- Odlučna si? - Jesam!
Znaš da ne želim decu.
Moraćeš da biraš : ja ili dete.
- Siroti Evalde. - Prestani da me žališ!
Život je besmislen a još je besmislenije verovati
da će naša deca biti bolja od nas!
- Tražiš izgovor. - Nazovi to kako hoćeš.
I ja sam neželjeno dete iz braka koji je bio oličenje pakla.
Misliš da je stari siguran da sam njegov sin?!
To nije razlog da se ponašaš detinjasto!
Moram da budem u bolnici u 3:00.
Ne želim više da pričam o tome.
Ti si kukavica!
Jesam.
Ovaj život mi je odvratan.
Ne želim da budem prinuđen da preuzmem odgovornost
koja će me naterati da živim i dan duže nego što bih hteo.
I znaš da govorim ozbiljno.
Znam da ovo nije dobro.
Ne postoji dobro i loše.
Ponašamo se prema našim potrebama.
A koje su naše potrebe?
Ti imaš užasnu potrebu da živiš i stvaraš život.
A ti?
Da budem sasvim, potpuno mrtav.
Zapali ako želiš, neće mi smetati.
Zašto si mi to ispričala?
Videla sam vas sa vašom majkom, i strašno sam se uplašila.
Ne razumem.
Pomislila sam... ovo mu je majka...
patrijarhalna i hladna,
hladnija od smrti.
A ovo je njen sin.
Dva ljudska bića koja razdvajaju svetlosne godine.
On za sebe kaže da je živi mrtvac.
A tu je i Evald koji je sve više povučen, hladan i mrtav.
Tu je zatim i dete koje nosim u sebi.
I pomislila sam da se svuda oko nas nalaze hladnoća, smrt
pokojnici i samoća.
Negde mora da postoj kraj tome!
Ali ti se vraćaš Evaldu!
Da mu kažem da ne prihvatam njegove uslove.
Hoću dete. Niko mi ga neće uzeti.
Ni on, koga najviše volim.
Mogu li ti pomoći?
To niko ne može.
Nismo više deca. Predaleko smo otišli.
Šta je bilo posle vašeg razgovora?
Ništa. Otišla sam sledećeg dana.
Nije ti se javljao?
- Ne želim da naš život postane kao... - Kao?
Kao život ono dvoje koje sam izbacila iz kola. Kako se ono zvahu?
Baš mislim na Almana i njegovu ženu.
Podsetili su me na moj brak.
Ali mi se volimo!
Neka živi dugo Neka živi dugo
Neka živi bar još godina sto
Čuli smo da je danas značajan dan.
Ovim skromnim buketom želimo da vam čestitamo.
Impresioniraju nas vaše poodmakle godine i što ste lekar već 50 godina.
I što ste sigurno veoma pametni i mudri.
Čovek koji zna sve o životu
i svim njegovim pravilima!
Hvala vam...
Sad treba da krenemo. Kasno je.
Konačno! Evald i ja smo već digli ruke.
Putovanje kolima je praktično i ne zamara, zar ne?
Moraćete odmah da se obučete.
Dobro jutro, Marijan. Rekla sam Evaldu da dolazite.
Hvala vam. Ljubazno od vas.
Ipak ste doputovali, gđice Agda.
Smatrala sam to svojom dužnošću, ali mi je radost pokvarena.
Dobrodošli, oče. - Hvala ti, Evalde.
Kao što vidiš, doveo sam ti Marijan.
- Zdravo, Marijan. - Mogu li da odnesem svoje stvari?
Hoćeš gostinsku sobu, kao i obično? - Može.
Ja ću, teška je. - Pusti mene.
- Lepo si putovala? - Vrlo lepo.
Ko su ti mladi ljudi?
Ne znam, idu za Italiju.
- Izgleda da su prijatni. - Jesu, veoma.
Sad je već 16:15h.
Kupila sam vam nove pertle.
Sutra odlazim, ne brini.
- Odsešćeš u hotelu? - Ne, a zašto bih?
Možemo spavati još jednu noć zajedno, ako se slažeš.
- Pomozi mi da se raspakujem. - Drago mi je da te vidim.
Nisam te očekivao.
I meni je drago.
Hoće li posle biti neka večera?
Javiću Stenbergu da dolazim sa damom. On je zadužen za organizaciju.
Požurite, profesore!
" Za vreme ceremonije,
uhvatio sam sebe kako razmišljam o ovom danu,
i odlučio sam
da zapišem sve čega se setim.
Smatrao sam da u tom užasnom spletu događaja,
sigurno postoji neka duboka veza. "
Je li vam se dopala svečanost?
Jeste.
Jeste li umorni?
Jesam, priznajem.
Uzmite jednu moju pilulu za spavanje. - Ne, hvala.
Gđice Agda, žao mi je zbog onog jutros.
Bolesni ste, profesore?
Ne, zašto pitate?
Ne znam, zvuči uznemiravajuće.
Zar je toliko čudno što žalim zbog nečega?
Hoćete li bokal na sto? - Ne, hvala.
Pada kiša.
Ipak... hvala vam. Laku noć.
Gđice Agda... - Šta želite?
Znamo se i dobri smo prijatelji
čitav jedan vek.
Zar ne mislite da bismo mogli da govorimo "ti" jedno drugome?
Ne slažem se.
Zašto?
Jeste li oprali zube? - Jesam.
Poštedite me bilo kakvih intimnosti.
Naš odnos ne treba menjati.
Ali sad smo stari!
Govorite u svoje ime. Ženi je stalo da sačuva svoj ugled.
Šta bi rekli ljudi kad bih vas prestala persirati?
- Pa šta bi rekli? - Rugali bi nam se.
Uvek se držite principa?
Skoro uvek.
U našim godinama moramo znati kako da se ponašamo.
Laku noć, gđice Agda.
Laku noć, profesore. Ostaviću odškrinuta vrata.
Znate gde sam ako vam nešto zatreba. Laku noć.
Sunčana deco vazduha i svetla...
Razumem vašu tugu
Doline u punom cvatu
Dom su za umorno srce...
Hej, čika Isače! Bili ste sjajni na ceremoniji!
Ponosni smo što vas poznajemo. Moramo dalje!
Prebaciće nas jedna kaluđerica od 50 leta, sve do Hamburga.
- Anders se već zaljubio. - Umukni!.
Samo smo hteli da se oprostimo.
Zbogom. Hvala na društvu. - Zbogom čika Isače.
Jeste li shvatili da ja zapravo volim vas?
I danas i sutra i zauvek.
Upamtiću to.
Hajde.
Zbogom, profesore! - Zbogom, Viktore!
Zbogom, profesore! - Zbogom, Anderse!
Moramo da idemo sad.
Javite se ponekad.
- Tata spava. - Evalde!
Da, oče?
Već si se vratio?
Marijani je otpala štikla. Došla je da promeni cipele.
Idete znači na igranku?
Trebalo bi.
- Kako se osećaš? - Odlično.
- Srce je izdržalo? - Bez problema.
Laku noć oče. Lepo spavaj.
Evald, sedi malo!
Nešto te muči?
Šta će biti s tobom i Marijan?
Izvini što pitam.
Ne znam.
Nije moje da pitam, ali... - Šta?
Zar ne bi bilo lepo...
Molio sam je da ostane.
Ali zar ne bi trebalo...
- Ne mogu bez nje. - Misliš ne možeš sam?
Ne mogu živeti bez nje! To sam rekao!
Razumem.
Biće kako ona želi.
A ona... šta je rekla?
Rekla je da će razmisliti.
Onaj novac koji mi duguješ...
Ne brini, dobićeš ga!
Nisam to mislio. - Vratiću ti ga!
Kako se osećate?
Odlično.
Slomila sam štiklu. Mogu li u ovim cipelama?
Možeš, baš su lepe.
Hvala ti na današnjem društvu. - Hvala vama.
Volim te, Marijan.
I ja vas volim.
" Kad god sam bio uznemiren ili tužan,
pokušavao sam da se setim svog detinjstva.
Tako sam učinio i večeras. "
Isače, nema više jagoda!
Tetka kaže da potražiš oca.
Pokupićemo te čamcem s one strane ostrva.
Već sam ga tražio. Ali ne mogu naći ni mamu ni tatu.
Ja ću ti pomoći.
Hajdemo.