Tip:
Highlight text to annotate it
X
Zar ne bi bilo sjajno kad bismo mogli
da budemo nevidljivi?
Pa, da.
Mislim, mogli bismo da špijuniramo ljude neprimećeni
i radimo šta god želimo
bez odgovornosti.
Mađioničari su našli način
kako da pomoću velikih ogledala zakrive svetlost
tako da stvore iluziju nestajanja.
Naučnici su stvorili meta-materijale
koji navode zrake svetlosti
oko tankih, dvodimenzionalnih objekata.
Kamere takođe mogu da snime ono što je iza vas
i projektuju sliku
tako da spreda delujete nevidljivo.
Ipak, ni jedna od ovih opcija
ne može učiniti da objekat veličine čoveka
bude nevidljiv iz svih uglova i udaljenosti
dok je u pokretu.
Ali ako ste stvarno nevidljivi
potpuno,
evo nekoliko problema
o kojima možda niste ranije razmišljali.
Da biste se kretali neprimećeni među drugim ljudima
trebalo bi da budete potpuno goli.
Čak iako je ledeno napolju!
Ne smete nositi ništa sa sobom
poput novčanika ili ključeva.
U suprotnom, ljudi bi videli
vaš novčanik ili ključeve kako plutaju okolo.
Vozači i ljudi na ulici vas takođe ne bi videli,
tako da bi vas verovatno pregazili u nekom trenutku.
I da, bolje da ne koristite parfem
ili ne dišete glasno,
jer će ostali lako primetiti da ste tu.
I to što ste nevidljivi na početku
ne znači da ćete takvi i ostati.
Šta ako neko slučajno prospe
vrelu kafu na vas?
A šta ako pada kiša?
Ali ako mislite da vas samo tečnost čini vidljivim
grešite.
Prašina od izumrlih ćelija ljudske kože,
čestice zemljišta,
vlakna sa pamučne odeće
i drugih materijala.
Prašina se lepi na našu kožu kada se oznojimo
i na sitne dlačice na našem telu kada smo suvi.
Dakle, iako ste nevidljivi,
prašina bi i dalje padala na vas.
Obično ne primećujemo ovu prašinu na koži
jer ne možemo da vidimo tako tanak sloj
zbog boje naše kože.
Ali, ako ste nevidljivi,
ljudi će videti oblak prašine ljudskog oblika
kako šeta okolo sa jako prljavim tabanima.
Bljak!
Šta mislite, kako bi svet izgledao
da ste nevidljivi?
Pa, nikako.
Razlog zbog kog ne vidimo u mraku
je nedostatak svetlosti.
Da biste videli jabuku,
svetlost treba da pogodi jabuku
i odbije se nazad ka vašim očima.
Onda, mrežnjače u vašim očima
hvataju refleksiju svetlosti kako bi vaš mozak
mogao to da pretvori u sliku jabuke.
Ako ste nevidljivi,
onda bi, po definiciji, svetlost prolazila
kroz i oko vas,
umesto da se odbija od vas kako bi vas ljudi videli.
Ali to takođe znači, da ni vaše mrežnjače
ne primaju nikakvo svetlo.
I zbog toga, vaš mozak nema ništa
što bi pretvorio u sliku.
Možete li videtli svoj odraz
bez ogledala da zaustavi svelost?
Ne.
Dakle, kada vas drugi ne mogu videti,
ni vi, takođe, ne možete videti.
Uh!
Nego, jeste li pomišljali šta bi bilo
da li je nevidljivost trajna?
Da jeste, kako biste primili neku terapiju od lekara
ako ste povređeni?
Doktor ne bi znao
gde da stavi kremu ili zavoje
jer ne bi video vašu povredu.
Usput, ni vi je ne biste videli.
A, šta ako se razbolite ili dobijete neku infekciju?
Kako bi doktor postavio dijagnozu
bez mogućnosti da vidi promenu boje ili upalu?
Šta ako bi svi bili trajno nevidljivi?
Pa, zamislite koliko bi svet bio dosadan
ako ne vidite ljude na ulicama,
na TV-u
ili kod kuće na računaru
kao sada.
Usamljeno je biti nevidljiv.
A sada, koju super-moć
ćeš sledeću istražiti?
Promena veličine i zapremine tela,
super-brzina,
letenje,
super-snaga,
besmrtnost
i
nevidljivost.