Tip:
Highlight text to annotate it
X
Jeste li doneli novac?
Zbog čega će Vam toliko Haldola?
Popiću to i odvešće me u ludnicu.
- Ali zbog čega? - Odlazak u vojsku za mene nije sreća.
DMB
Bila je ovo teška godina: porezi, katastrofe, prostitucija, banditizam, nedovoljna regrutacija.
Naš regrutni oficir se time pozabavio. Prikupio je sve dangube, budale i nesposobne.
Gluvi su imenovani za stražu u planinskim punktovima.
Godine su prošle, a oni su i dalje na straži.
- Postoji reč "mora". - Nije bitno, neću dati zakletvu.
Sine, mlad si još. Ne daješ ti zakletvu, nego ona tebe.
Zastavniče, zapišite ove jednostavne, ali u dogledno vreme, velike reči.
Mama, ja ne želim da idem u vojsku, plašim se.
Pozvan je ujka Viktor. On je veterinarski tehničar i zna kako da se izbegne vojska.
Život izvan armije je kao vođenje ljubavi sa gumicom.
Kretanja ima, napretka nema.
Naše preduzeće je potpuno izgorelo.
Nisam to želeo.
- Vršio sam eksperimet u cilju racionalizacije. - Računovodstvo je, nadam se, neoštećeno?
- Zašto? - Trebala je plata da bude danas. - To sam potpuno smetnuo s uma.
Zapamti onda, ako ne budeš otišao u vojsku, otići ćeš pravo u zatvor.
Sve kod čoveka mora biti lepo: epolete, kokarda, donje rublje.
U protivnom nisi čovek nego sisar.
Dok tako radiš, možeš značajno da produžiš vek trajanja svog karburatora i klipova.
Zinaida, uzmi kofer i vrati se majci.
Vi, mladi čoveče, navucite pantalone i dođite u moju kancelariju.
Posle toga u armiju, godina imate dovoljno.
Ljudi se razlikuju. Jedni brane otadžbinu od neprijatelja,
Drugi napadaju nastavnice širom instituta.
I jedni i drugi mogu da budu vojnici. Samo, prvi to već jesu, a drugi još nisu.
Čeburaška, igračko bez prijatelja, popio sam sve haldole.
Armija mi se sve više dopada.
Ne znam šta da radim, Čeburaška, igračko bez prijatelja.
Priroda nije ni hram, ni radionica.
Priroda je mesto gde se bori na život i smrt.
- Mi imamo svoja ubeđenja. - Kakva? - Verujemo u Gospoda našeg, Gavindu.
- On nam ne dozvoljava da pucamo u ljude. - To je u redu. Svi ste sposobni za vojsku.
I vaš Gavinda je sposoban za sve namene. Uzgred, nije potrebno da skraćujete kosu.
Treba da ostanete snažni, jer da se moli posle četiri sata teškog rada, ne može svako.
Služićete u jedinici ABHO.
Vidimo da ne možete da spavate?
Leti dalje, *** orle. Ja i Čeburaška, igračka bez prijatelja, želimo u artiljeriju.
Dobrodošli!
Vojnik nije zanimanje, to je seksualna orijentacija.
Moj život je ličio na špil karata. Svet mi je dosadio, i svetu je bilo dosta mene.
Morao sam da izaberem. U manastirima nije dozvoljeno pušenje, u zatvorima piće.
Armije je bila jedina opcija. Ličila je na čudesnu zemlju, zaštićenu od sveta i mene.
Nacional ili El Gaučo, kao obično?
Danas, u regrutni centar.
Treba da ti amputiramo kažiprst. Nećeš moći da pucaš.
Preporučujem cirkularnu testeru. Mogu i vinogradarske makaze.
- Ujka Viktore, kako ću da se oženim bez kažiprsta? - Šta ćeš njim da radiš ženi?
Ne znam tačno. Još sam mlad.
Ako si suviše mlad, onda još uvek kvasiš pantalone.
Drugim rečima piškiš u gaće, naučno, enureza.
- Ko ima enurezu ne ide u vojsku. - Neću da kvasim pantalone.
Baka me je vežbala da piškim u četiri ujutru.
- Bila je muzilja. Muža je počinjala u pet. - Odlično, četiri ujutru je pravo vreme.
Posao pre zadovoljstva. Ili ćeš mokriti u krevet ili moraš otseći prst.
Sine, budi hrabar, kao tvoj otac koji je proglašen nestalim.
- Vojniče, mokriš li zaista? - Da.
To uopšte nije važno. Loše okruženje, znaš.
Ovih dana svi mokre u gaće, ja takođe.
I komandant po nekad, zavisno od okolnosti. Naše obaveze prema otadžbini su vrlo zahtevne.
Rasporediću te u desantne jedinice.
Tamo ćeš poćeti i da sereš u gaće.
Sada svi idete u sabirni centar. Ćao, simulanti.
Možete mi pisati na post restant.
Ja sam Sebastijan Pereira, trgovac crnim drvetom. Šalim se.
Scenario
Ne pamtim ni gde, ni kad smo bili odveženi. Pamtim samo da mi nije bilo dobro.
Za razliku od drugih, otišao sam u vojsku iz moralnih razloga.
Režija
Drugari, gde bih mogao da se upišem u marince?
Nemam želju da se priključim inženjeriji. Neprijatelj sam besplatnog fizičkog rada.
- Zar nećeš da simuliraš ludilo? - Smešno! Zbog čega mislite da sam došao?
Savetujem vam da razbijete flašu i progutate delove.
Što se mene tiče, ja idem u vojsku, da poboljšam svoju veštinu i zdravlje.
To je lepa iluzija! Uzmi ovo! Proveren lek protiv smešnih ideja.
Sačekaj dežurnog. On može da te pusti.
Umoran sam od ponavljana da sam već odslužio vojni rok. Doveo sam sestrića u sabirni centar.
Eno, spava tamo, mokar od glave do pete. Proveri! Treba za sat da stignem na mužu.
- Zovem se Viktor Bašmakov. Zar ne shvataš? - Kad dođe dežurni, objasnićete.
Prokletstvo!
Uzmite, drugari, koliko želite.
Čeburaški, igrački bez prijatelja, više ne trebaju.
Marina, sačekaj me, vratiću se. Šta kažeš?
Ne, Marina, ne moraš da ideš na njegov rođendan.
Ni na njen.
Ko to kašlje tamo?
Pozdravi svog dedu. Zašto dišeš tako teško? Jesi li prehlađena?
Napisao sam ti pismo.
Kada stignem u jedinicu, poslaću ti. Pošalji mi štrudlu sa makom i audio kasete.
Hej, drugar, i ja treba da se javim kući. Moja sestra mora na posao.
Onda su nam pokazali penzionisanog generala sa starinskim shvatanjima.
Sinovi! Metak pogađa slučajno, bajonet je mnogo bolji.
- Ne galami, starče. Bolje nam daj osveženje. - Svakako. Dobićete.
Samo ovde moja žena ne može da smeta i sramoti mene, starog gardistu.
- Možda ne bi trebalo. Tokom zadnje posete... - Tišina! Ja sam svoj prvi razarač uništio
u ono vreme kada je Vaš maršal, pod mojom komandom, još ribao patos.
Za flašu votke.
Dao sam osam mašina koje su neoštećene izašle iz boja.
Napred u Belomorkanal!
Za našu otadžbinu! Za pobedu!
Pijte, sinovi!
Sinovi su poslušno izvršili naređenje.
To je pravi čovek. Takav starac zaslužuje bronzani spomenik na železničkoj stanici.
- Nije trebalo da ga vezuju, niti voze u punkt za trežnjenje. - Za dedu. - Za junaka.
Zašto ja da čistim umesto te nakaze? Nije moja greška što sedim blizu njega.
Ovaj je sigurno iz kontraobaveštajne službe!
Svi prisutni u centru su pojedinačno vođeni u obaveštajno odeljenje.
Skoro svi su se vraćali zabrinuti, izazivajući moje sumnje.
Pretio mi je.
Ponudio mi je naknadu, a nije mi dao ništa.
Kakav lukav čovek.
- Šta te je pitao? - Nisam razumeo.
Na lošem si putu, regrute.
- Postoji li u ovo vreme neki dobar? - Tvoj put nije samo loš nego je još gori.
- Gori od onog ranijeg? - I od još ranijeg. - To je košmar. - Košmar.
Šta da radimo?
Treba da pomognemo odgovarajućoj službi da na vreme uoči rizik po bezbednost.
- Uočio sam takvog. - Zakuni se! - Kunem se! Oficir na dužnosti pušta gasove.
Detaljnije! Koja vrsta gasa? Proizvođački naziv?
Gas ekstremno guši. Komponente su: dimljena kobasica,
topljeni sir i limunada, kojima je rok upotrebe istekao.
Kada se vrati iz WC-a, niko ne može da diše pola sata, oči peku.
Shvatam.
Obrati pažnju na njega. Kontaktiraću te. Možeš ići.
Sledeći!
Pozvao sam sledećeg i uzeo neke lekove.
Četiri dana kasnije, neko me je polio hladnom vodom i odveo načelniku sabirnog centra.
Mladiću, jeste li došli da služite?
Ili ste nam došli radi odmora?
Tri ekipe regruta su se već smenile, a Vi ste još ovde. Usmrdeli ste ceo punkt.
Samo izdajte naredbu. Postavite me za snajperistu na vrućoj tački.
Potpisao sam nešto slično. I za Vašeg druga, takođe.
Porazile su me ove reči.
Kog druga? Sa brkovima ili bez?
Kako su samo saznali za njih? Dugujem im mnogo novca.
Oni sada traže da im vratim novac koji su sami gurali u moje ruke.
Bila su to braća Alijev, Ulugbek i Maksud. Oni su vlasnici bara Begonija, u Moskvi.
Upravo su prodali svoj godinu dana star BMW.
Ja sam ispričao Maksudu da mogu dobro da plasiram njihov novac uz veliku zaradu.
Rekao sam: Oduševljava me tvoja snaga i intelekt. Dolari se sami lepe za tvoje ruke.
On nije protestovao.
Ranije je trgovao sa Kačapuri jaknama i Soni elektroniksom, ali bez velike zarade.
Ja sam mu rekao da sam blizak prijatelj sa ministrom koji me je upoznao sa bankarima.
Jedan od njih mi je ponudio da plasira moj novac pod vrlo povoljnim uslovima:
Daš trideset hiljada i za mesec dana imaš četrdeset.
Odgovorio sam bankaru da imam dobrog prijatelja, skoro rođaka,
kome bih izneo tu ponudu, ako već nije sa nekim sklopio posao.
Maksud je svoju računicu podneo pod nos UIugbeku. Od uzbuđenja su se prepirali.
Dobio sam novac. Istog dana nisam dobio Fleš rojal.
Blef nije bio uspešan. Sav novac je nestao.
Otpočela je bitka koju sam mogao da izgubim pre nego što svane.
Vratimo se pukovniku, kada sam pitao: Kog druga? Sa brkovima ili bez?
Vašeg vrlo inteligentnog i vrlo... dosadnog prijatelja.
Vi nemate prava... Neću da idem sa njim. On ima bolestan želudac.
Ne pričaj gluposti. Želudac me od detinjstava dobro služi.
Pored toga, on je idiot.
- Upiši ih zajedno sa onim klipanom. - Ne znam još kako se klipan zove.
Zavedi ga pod imenom Dinja. Kao da je stvorena po njegovom licu.
Dinjo, kako se zoveš?
Zovem se Anatolij Vasiljevič Pestimejev.
Bravar alatničar, četvrte klase.
Zašto nisi dao ime oficiru?
Neću da radim njegov posao. Izgubio je moje papire, neka ih nađe.
DIVLJI SPROVODNIK
Uveče su Anatolijevi papiri pronađeni u ordinaciji. Naš sprovoidnik je došao.
Regruti! Treba shvatiti dubinu naše dubine.
Vojno lice, hoćemo li dobiti oružje?
Trista trideset pet.
Ovde ima treznih ljudi. Ima i žena.
Bez brkova.
Imate li nešto para, momci?
Sve vreme puta pratilac je tražio novac. - Potrebno je kupiti mali poklon načelniku.
Drugar, ja nemam para.
Ja imam tek za hranu.
Generalu treba kupiti poklon. Šestar za kartu.
Vaše su brige završene, vojniče.
Moja braća vojnici me zovu Vladislav. Za Vas, Vladik. Prodao sam očev mikroskop.
- Da li je posmatrao mikrobe? - Da. - Znam mesto sa odličnim šestarima.
Idemo.
Deset vekova ranije, Ponosni vitez sam bio.
Glupa lica naokolo, I moj pancir me omeo...
- Šta želite da naručite? - Mnogo Ruske salate, molim.
U našoj kantini smo dobijali mnogo salate. Jednom sam toliko pojeo da sam se onesvestio.
- Nadzornik me je doneo kući. - Odvratno. Meso i viski sa *** i ledom.
Troa butel de *** avek plezir.
Roštilj.
Madmoazel, Vi ste prelepi.
Kao Edit Pjaf?
Naravno.
Mogu li da dodirnem Vaš struk?
- Možete. On je iznad vaše ruke. - Ometa li to naša osećanja?
Ne, ali bi mogao muškarac sa kravatom, koji sedi za trećim stolom.
Zašto?
To je moj muž, Grigorij Toporov. Drugo mesto u Evropi u bacanju kladiva.
- Kako se Vi zovete? - Zovite me prosto Elvis Prisli, pesnik.
Do vraga sve!
Lako je moglo da se predvidi da će se naša večera završiti pojavom vojne policije.
Ko? Gadovi!
Druže, vojno lice! Stvarno ne želim da Vas ometam u privođenju ovog glupana.
Medjutim, on sprovodi mene i moje drugove u armiju, gde ćemo obavljati herojske zadatke.
Ako ga uhapsite, mi ćemo sigurno promeniti svoje adrese i raspršićemo se kao pacovi.
Vi odlučujete.
Armiji su potrebni vojnici. Armija bez vojnika je nesposobna i korumpirana formacija.
Rešićemo problem.
Precizno, što je osobina svih vojnika, major je sipao votku u dve čaše.
Jednu za sprovodnika,
drugu za sebe.
Sprovodnik je ispio i srušio se.
Svi prateći dokumenti su nam bili dostupni.
Ispostavilo se da treba da služimo u strateškoj raketnoj jedinici.
M/v Rihard Zorge, Strateške raketne jedinice.
Dinjo, biće nam poverena atomska bomba. To je sve što želim. Desiće se Veliki prasak.
Iznenada se pojavila jedna curica.
Momci, želite li ljubav za novac?
Ponudila nam je ljubav za novac.
Nos ću ti odgristi.
U to vreme je sprovodnik došao sebi i pokušao da pobegne.
- Hteo sam do WC-a. - Morate požuriti. Ceo Vaš život je reklama za siguran seks.
Idite u ono žbunje.
Nijedan komandir to ne radi u žbunju.
Odneću ga na stanicu. Zašto da se muči? Neka piški.
Ušao je u kabinu i zaključao se.
- Izađi! Jesi li dobro? - Dobro je. - Zakasnićemo na brod.
Pažnja! Komandir izlazi!
Sve cevi na palubu!
Naš sprovodnik je nevaspitana osoba. Divlji sprovodnik.
Dok sam vukao sprovodnika za levu nogu, pomislio sam na braću, Maksuda i Ulugbeka.
Sigurno sada traže novac u mom iznajmljenom stanu.
- On ne može na brod. Pijan je! - Pazite šta govorite!
On je heroj sa tri vruće tačke, mornar Baltičke flote.
Cela glava mu je kontuzovana. Pritisak mu svake noći skače na trista.
- Zaista? - Zaista.
Dobro, unesite ga.
Ne puštajte heroja u hodnik. Dužim se tepisima.
Na gornjem krevetu je heroj puštao vetrove. Mi smo na donjem sanjali o pobedama.
Tvoj će nadimak, Dinjo, da bude Bomba.
Zašto?
Imaš vatreni temterament.
Ti ćeš, Vladik, biti Bajonet, jer si mršav.
Ja ću biti Metak, jer pogađam cilj.
Kad bih bio poslat na vruću tačku, okitio bih se oredenima za hrabrost.
Imao bih prvenstvo pri dodeli stana. Verovatno i za druge stvari.
Ako bi ti granata raznela nogu, dobio bi drvenu.
Dodali bi ti papagaja koji psuje i crni povez za oko.
Odavno više nema gusara.
- Kakvo je to veselje? - Venčanje uz hor Cigana i baletsku grupu.
Obožavam baletske grupe.
Neko je bio prijavljen da rastura narkotike preko trafika za novine.
Vraćajte to ovamo!
Budale!
Ujutru smo stigli na pristanište grada Iks.
Regruti! Slušaj ovamo!
Vaša je sveta dužnost da branite domovinu i održavate ličnu higijenu, a ne da pijete.
Promenićemo prevozno sredstvo, sešćemo u autobus i uzeti smer ka jedinici.
- Sasvim drugi čovek. - Više vina da se utopi tuga, još veću tugu stvara.
- Druže komandire! - Da? - Sećate li se da ste juče druga generala ugrizli za epoletu?
Ujeo generala? Nikako!
Možda Cigane. Vojno lice može, ponekad, da se opusti među civilima.
Ali, da ugrize generala ili njegovu epoletu na ramenu, to je apsolutno nemoguće.
Moramo da održimo subordinaciju celog radnog veka. Za mnom!
Slušaj ovamo!
- Ovde je naša matična jedinica. - Liči na ruševinu.
To nije ruševina, regruti. Ovo je mesto gde ćete provesti sledeće dve godine.
- Biće vam zanimljivo i upečatljivo. - Uopšte ne sumnjam.
Posle predaje naših dokumenata u štab, mogli smo da steknemo prvi utisak o armiji.
Kada će nam dati da jedemo?
- Čovek sa postera: Ne diraj golu žicu. - Ja kažem kratko: glupost.
Sprovodnik nas je odveo u kupatilo, govoreći:
Bez svadbe se samo mušice žene.
Onda nam je sprovodnik dao obojke i pokazao kako se koriste.
To nije to!
Vidimo.
- Onome, ko je ovo izmislio, treba ukucati ekser u glavu! - Zaslužio je prezir.
Ispostavilo se da je samo Bomba uspeo da uvije obojke kako valja.
Bajonet i ja smo svoje stavili u džep.
Treba da ušijete okovratnik sa unutrašnje strane kragne vaše uniforme.
- Mi to ne znamo. - Niko ne zna. Veština ili želja, ovde nisu suština.
Suština je samo da se ušije okovratnik sa unutrašnje strane kragne vaše uniforme.
U armiji niji bitno da se objašnjava, nego da se radi. Tako smo dobili sve ratove.
Dok neprijatelj nacrta vojnu kartu, mi promenimo izgled okoline.
Ručno.
Neprijatelj otpočne napad i onda ga zbuni nepoznata okolina.
Oslabi mu borbena snaga.
To je suština naše strategije.
- Ne mogu ovo da podnesem. Poludeću. - Ja već jesam. Osećam tikove u oku.
Ušio sam prst.
Da bi nas upoznao malo sa mestom službe,
sprovodnik nam je pokazao odakle se lansiraju interkontinentalne rakete.
Ovo je, vojnici, tajni objekat.
Bomba je odmaha nagazio na pseći izmet. Baš maštovito.
Odavde, sinovi, naša domovina diktira svoju nepokolebivu volju
ostalim narodima svetske zajednice.
- Možemo da naparavimo Veliki prasak! - Naravno. Uniš*** ceo svet je vrlo lako.
Ali, drugi put.
Sprovodnik nas je odveo u trpezariju gde je već sedelo trista vonika istog, gladnog lica.
- Ovi nisu za pečenje. - Nisu. Prepekli bi se isuviše. - Bolje je da se skuvaju.
Naši susedi su vodili zanimljivu diskusiju o našim gastronomskim vrednostima.
- Što je ovo gadno! - Meni se sviđa.
Ne smem ni da zamislim sebe sa tobom na pustom ostrvu u gladnoj godini.
- Kako je napolju? Ima li žena još uvek? - Toliko malo da ih praktično i nema.
Pitam se, gde je naš divlji sprovodnik?
- Vojno lice, recite nam, molim Vas, gde je ovde kantina? - Vi ste novi? - Da.
Pa, gušteri, prvo me propisno pozdravite.
Sada ovaj kotur odgurajte do onog čoveka tamo.
I on je vojno lice. Ne zaboravite da ga pozdravitre. A i kantina je baš tamo.
- Hvala. - Nema na čemu.
- Ne sviđa mi se sve ovo. - Tako može i kila da se dobije.
Nije dobro dobiti kilu na prazan stomak. Neodložno nam je potrebno meze.
Kada sam pošao u vojsku, pojeo sam sedam kutija palačinki.
- Ispratili su me svi radnici. - I mene ceo moj fakultet. - A mene svi iz kockarnice.
Odgurajte to na kontrolni punkt.
- Imam neke slutnje, ali to ovde malo vredi. - Bitno je da se krećemo prema kantini.
U čemu li je štos?
- Ko je ovaj heroj? - To je komandant. - Nemam više pitanja. Dajte nam jelovnik.
Ja sam jelovnik.
Rolat sa makom, kolač sa rumom, ekleri.
Limunada, cigarete Prima.
- Kafa? - Kafa samo za oficire. Utiče na živce. Naredba generala.
Uzećemo sve ovo.
- Tu ste! - Sedite, sprovodniče. Poslužite se.
- Vreme ja da se ide u kasarnu. - Hoće li dati nešto za jelo?
Daće, daće. Svega će biti.
PRASAK
Po dobroj armijskoj tradiciji, stari vojnici su nas osmotrili od glave do pete.
Onaj ko je u vojsci manje od šest meseci zove se novajlija. On izvršava naredbe srednjaka.
Srednjaci su oni koji su odslužili trećinu vojnog roka. Naloge dobijaju od stare kajle.
- Njima je ostalo manje od šest meseci službe. - Možete li to prevesti na razumljiv jezik?
Mogu... Najebali ste.
Vi ste sirovi regruti. Svako od nas može da vas uništi.
Šta to praktično znači?
Vidite li one dobre momke na čelu sa starijim vodnikom Lavrovim?
Naš nepisani zakon ih sprečava da peru svoje obojke.
Međutim, oni vole da su čisti. Vi ćete prati njihove obojke sapunom.
Prenesite dobrim momcima na čelu sa starijim vodnikom Lavrovim,
da nas pranje ne zanima.
- Došli smo da branimo domovinu. - Isteraću vam ja te gluposti iz glave.
- Možete li mi reći kako da dođem do ambulante. - Pravo, pa desno.
Možete li da mi pokažete?
Molim vas, ne želimo nevolje. Snaći ćemo se sami.
Poučeni ovim prijemom, napustili smo kasarnu i otišli u ambulantu.
Mrtvi ne stare, Mrtvi ne rastu,
Mrtvi ne puše, Mrtvi ne piju,
Mrtvi ne plešu, Mrtvi ne lažu,
Mrtvi ne sviraju, Mrtvi ne pevaju.
Lepo! Moglo je da bude i gore.
Da, očekivao sam nešto slično.
Želim da dobijem pušku, što pre.
Pušku, mnogo bombi i jednu protivpešadijsku minu.
Imamo ovde pet osoba sa ovčijim boginjama.
Zdravo, bića slična po razumu.
Tunguzi. Ne znaju ni reč Ruskog.
Nisam ni znao da Tunguzi idu u vojsku. Mislio sam da su izumrli.
Sigurno se radi o programu nacionalne razmene. I na mom institutu je bilo sumnjivih osoba.
Obično sa herpesom.
Noću su nam, međutim, nadoknadili svu moralnu štetu.
U četiri ujutru smo sa vodnikom Lavrovim glumili: Demobilisani vojnici idu kući vozom.
Očekujući susret sa rođacima i prijateljima, Lavrov bi osetio nervozu i katkad ponavljao:
Kondukter, šolju čaja, molim.
Bomba je ljuljao krevet prejako.
Stariji vodnik, koji je bio u polusnu, ispao je iz voza.
Slomio je nogu i opekao se.
Posle takvog stresa, Lavrova su, zajedno sa nama, odneli na nosilima u ambulantu.
U stacionaru se sprijateljio sa nama, jer nije bilo nikog drugog, sa kim bi se družio.
Slušajte, prokletnici! Hoćete li da služite kako valja?
- Služićemo dostojno! - Dobro. Otpevaj mi pesmu o devojci koja čeka u suzama.
Ti! Maši peškirom iznad mene. Samo, vodi računa da se ne prehladim.
A ti, gade...
Uništavaj mušice, neprekidno.
Slušaj ovamo! Znate li u čemu je radost regrutskog života?
- U čemu? - Svaki sirovi regrut će na kraju postati stara kajla.
Kada se stara kajla demobiliše, država ga veoma poštuje.
Može da postane vatrogasac i da se provodi u sindikalnom banjskom odmaralištu.
Devojke velikig grudi čeznu za demobilisanom starom kajlom.
Zato što on neće ponovo da ide u vojsku.
Naše prijateljstvo je bilo uspostavljeno.
Tegove su okačili na uši, Žrtvama naučne fantastike,
Ako mi ne verujete, Poslušajte pesmu slavuja,
O žrtvama naučne fantastike...
- Regrute! Umire li se od ovčijih boginja? - Ne umire se, stariji vodniče.
One nisu opasne, ali su veoma zarazne. Zato se oboleli izoluju u stacionaru.
U stacionaru!
Lavrovu se svidela reč stacionar.
Donesite jednog Tunguskog odgajivača irvasa ovamo.
U početku se odgajivač irvasa svega plašio. Opustio se malo kada je dobio Prima cigaretu.
Vidiš, drugar! Ti pomozi meni, ja ću tebi.
Svi ljudi su braća. Svetu treba mir.
Svi ljudi moraju da pomažu jedan drugom. Zar nije tako?
On ne razume! Posle godinu dana u vojsci! Divljaku, pljuni u moje lice, kad te molim.
Lavrov se smirio i otpustio odgajivača. Radovao se korisnoj bolesti.
Čekajući, pevao je pesmu demobilisanih vojnika.
Sviraj!
Demobilisana stara kajla, Odselila se iz starog kraja,
Viđaju ga da luta okolo, Često pijan tokom celog maja.
Viđaju ga da luta okolo, Često pijan tokom celog maja.
Na peronu cura uplakana Ne odlazi! Gorke suze lije,
Ali moram! Odgovara vojnik, Sad je grle ruke novajlije.
Ali moram! Odgovara vojnik, Sad je grle ruke novajlije...
Kako je odgajivač shvatio da treba Lavrovu da pljune u lice? Ne zna ni reč Ruskog.
Možda razume po nešto.
Bombo, idi u menzu i uzmi kantu sa pomijama.
Stani pored zida i prospi kantu na sebe. Izađi izvan kruga i kupi votku.
Vojna policija te neće dirati tako smrdljivog.
Vojniče, dođi ovamo!
Šta želite?
- Voliš li majku? - Da, volim je.
I tetka Tatjanu i Olgu Krimovu, kontrolora kvaliteta u našoj firmi.
- Voliš li novac? - Da, mnogo.
- Reci nam gde spava Gena Bobkov? - Ko je Gena Bobkov?
Klipan!
- U kojoj je spavaonici Gena Bobkov? - Ne znam. - Saznaj!
Mi smo njegova braća.
Nemoj ništa da mu kažeš Bilo bi mu neprijatno.
Dobro.
Dobićeš mnogo više...
Saznaj gde spava Gena Bobkov.
Da, gde se šakal nalazi.
U redu, učiniću to.
Bomba je smatrao da su to Američki špijuni. Ipak, obećao je da će se raspitati o Bobkovu.
Potrošio je novac na ekler kolače i tri flaše votke.
Onda je otišao u knjižaru.
- Tetka, imate li Nauku i Život? - Nauku da, a život nemam.
Zimus je moj muž je otišao na pecanje i zaradio upalu. Sada je samo ukras.
Jedino mu još brkovi stoje uspravno. Da nema vas vojnika, još bih plakala.
Hajdemo pozadi, daću ti slatkiš.
Ne. Bolje mi dajte Tehniku Mladima.
Završavajući drugu flašu, priznao sam da sam ja Gena Bobkov.
Gena Bobkov, to sam ja.
Lavrov je želeo ostatak obećanog novca.
Odlučio je da pregovara sa braćom.
Poručio je svom mlađem bratu, mlađem vodniku Lavrovu,
da dođe u stacionar zajedno sa vodnikom Galagurom.
Došli su bez odlaganja.
Izbacili su nas iz sobe da bi održali savetovanje.
Jesi li jedino dete u familiji?
Drugar, trebalo bi da pobegneš.
Nisam uspeo da pobegnem. - Hej, momci, jeste li poludeli?
Vodnici su odlučili da pozovu sekača hleba Faruka Gazimova
i vodnika intendanta Geru Libermana, kao prevodioce. Libermana su našli u magacinu.
Bio je otrovan gasovima za uklanjanje mrlja. - Gero, jesi li tu?
I tu sam i napolju sam, ja sam u večnosti.
Glupane, ne znaš kako se razgovara sa intendantom?
Slušaj, intendante! To nije tvoje! To je besplatno! Tali-ho je bolesna!
Šta piju devojke?
Drugari, molim vas, ne radite to.
Mi imamo robu, vi ste kupci. Pokažite novac!
Ulugbek je napravio grešku: Doneli smo novac.
Pokazao je novac i izgubio svest, zajedno sa prednjim zubima.
To je to!
Nisi trebao da diraš našu jedinicu.
Nismo uzeli njihove zlatne krunice, jer smo po malo gadljivi.
Trampićemo revolver za meze.
Ako se prsten zaglavi, morali bi da mu odsečemo prst.
Ipak nismo morali. koristili smo sapun.
Nećete nam ni malo nedostajati. Armija je majka dobrim ljudima.
Lošim je maćeha.
Koliko duguješ civilima?
- Dovoljno da se kupi brod. - Nadam se da će svi oni doći ovamo.
- Hoće, sigurno. - Ti si, regrute, pravi vojnik.
- Zbog tebe ćemo otići kući odeveni u visoku modu. - Nešto nije u redu.
- U čemu je stvar? - Ljudi. Gde su ljudi?
- Ni ptice se ne čuju. - Talalajev! - Svi u sklonište!
Gadovi! Pomlatiću vas sve! Sve ću vas poslati u kazneni bataljon!
Pobiću vas kao besne pse!
Ko je to?
General major Talalajev, komandant naše jedinice.
Opasnost je prošla.
Druže stariji vodniče! Gosti su obrađeni u potpunosti! Nema gubitaka.
- Mi smo zadovoljni i čekamo dalja naređenja! - Vrlo dobro, nastavite tako. Sada se odmorite.
Razumem!
Nedavno je medicinska sestra došla u ambulantu. Dodirnuo sam je i izgubio mir.
Tako je ljupka sa svojim crvenim ušima i nosem prekrivenim miteserima.
Zadnjica joj je velika i gruba kao ananas. Prava Valkira.
Izvući prsten ne puštajući polugu.
Sledeća tri dana su potrošena na savladavanju sredstava braće Alijev.
Pored konoplje, kupljeno je još mnogo drugih stvari i armijska vinska karta je bio spremna.
Naročito je bio popularan koktel nazvan Raketa zemlja-vazduh.
Dve trećine piva, jedna votke.
Dobar je i SO-3, Strategija odbrane-3, sa po trećinom piva, votke i čaja od konoplje.
Geri Libermanu je povereno mešanje sastojaka. Uskoro je počeo da viđa razne utvare.
Vidim neidentifikovani leteći objekat iznad štaba, zelene boje.
Ovo što vidite je zeleni NLO.
SVINJA-SAMURAJ
Posle je intendant poslat na farmu, da ne bi više prvio štetu.
Sa njim su poslli i nas trojicu, da tamo provedemo karantin pre polaganja zakletve.
Na farmi su se gajile svinje za našu ishranu.
Sigurno nam neće dozvoliti da idemo među svinje. Verovatno su nas poslali da zaštitimo
mesto koliko smo u mogućnosti i da organizujemo rekreaciju za generale.
Kako?
U subotu će nam dovesti svinju sa farme, a generali će doći iz grada sa našim načelnikom.
- Da pojedu svinju? - Ubiće je kao Hitlera, iz mitraljeza, ako je pogode, naravno.
- Kakva je ovde hrana? - Dvopek i voda.
- Druže stara kajlo, kada oni dođu, daju li nam nešto da jedemo? - Nikada, druže regrute.
Ti si sada u armiji.
Po dolasku na lokaciju, pogledali smo okolo. - Postoji jedna divna Ruska tradicija.
Ostavljanje na grobovima pokojnika raznorazne hrane i pića.
- Plašim se pokojnika. - Gluposti! Metak, ideš li?
Ne, noga mi je utrnula od sedenja.
Svidelo nam se. Pretpostavili smo da ćemo stanovati u vagonu.
Ja sam gladan.
Uvek mi postavljaju tri pitanja:
Zašto sam u armiji? Koliko imam godina? Zašto su mi dlake na grudima obojene?
Počeću sa zadnim pitanjem. Obojene su, jer sam prosuo raketni oksidant na njih.
Imam 29 godina, uskoro slavim jubilej. A zašto sam u armiji?
Zato što su moja žena i maćeha htele da me smeste u ludnicu zbog mojih uverenja.
Vidiš li krtice tamo?
- Ne vidim. - Ni ja. Ali, one postoje.
Shvatam.
Primite moje saučešće, gospođo, Vaša osećanja su mi bliska.
- Prošli ste kroz nešto slično? - Nisam, ali se nadam da razumem.
- Hteo sam da kažem suprotno, shvatate? - Shvatam. Ja sam Larisa.
Udovica Pjotra Aleksejeviča.
Vladislav, udovac Zinaide Petrovne.
Hoćete li da prošetamo, Larisa?
Da pogledamo lokalne znamenitosti i odagnamo našu tugu što je moguće dalje.
Svakako.
Odagnati tugu što je moguće dalje.
Ovde se nalazi izuzetna grobnica.
- Iz prošlog veka sa ogradom od liveog gvožđa. - Obožavam grobnice i gvožđe.
U vreme dok je Bajonet razgledao znamenitosti groblja grada Iks,
Bomba je pokušavao da namami lokalne grobljanske pse.
Psići!
Odmah ću ti reći: Ja pse neću da jedem.
Ja volim pse kad su živi.
Kako hoćeš.
Lukava stvorenja nisu žurila da uđu u zamku.
Gde li je Bajonet? Sigurno negde razgovara sam sa sobom.
Tako ste nezasiti, prava krtica.
Čovek može da dođe do daha samo na vetru.
Dan je protekao neosetno.
Brzo smo pojeli ono što je Bajonet doneo sa groblja.
Vojska ima neke prednosti.
Teško da neko od vojnika očekuje iskrenost u odnosima.
Osim toga, postoje i naređenja.
Glavna stvar u armiji je ne propustiti šansu.
Idem da spavam.
Sanjao sam braću Alijev.
Vidimo se, proklete žabe.
- Goš, skoro da smo pobegli. - Da, skoro.
Ne spavaš, stara kajlo?
Imaću dovoljno vremena za to na onom svetu. Sada razmišljam o životu i njegovom smislu.
- Čuješ kako tuguje. - Ko? - Crna stara kajla.
Druže intendante, ko je Crna kajla?
To je veoma stara priča. U nekoj jedinici kod Kijeva služila je jedna stara kajla.
Ostalo mu je samo još tri dana i tri noći služenja u armiji.
Stara kajla se zaljubio u medicinsku sestru Olesiju sa obližnje farme.
Planirali su venčanje.
Službovao je u toj jedinici jedan oficir. Retki gad. I on je bacio oko na Olesiju.
Jedne noći...
Stara kajla je vraćen kući u kovčegu, sa glavom prišivenom na telo.
Napisali su da je umro za domovinu, pavši sa drveta pravo na sekiru.
Prošle su dve godine, Olesija je isplakala sve suze i udala se za oficira-ubicu.
Iznenada, neko je pokucao na vrata. Ušao je čovek sa kapuljačom noseći poklopljenu posudu.
Ko si ti?, obratio se oficir strancu. Glava na poslužavniku otvori oči i reče:
Ja sam Crna stara kajla.
Svetlo se ugasilo, a kada je kasnije ponovo upaljeno, svi su u toj kući ležali mrtvi.
Od tada, Crna kajla luta svetom u potrazi za drugom nevestom.
Njegova crna duša još ne može da nađe spokoj.
Da. Baš tužno.
Takva je armijska drama: Šekspir i naslednici.
Sve se odvija u skladu sa osnovnom linijom. I život i suze i ljubav, nema tu ničeg novog.
I nešto o ljubavi. Posle Bajonetovog trijumfalnog nastupa na groblju,
ženska polovina grada Iks, samo udovice, naravno,
okupila se u biblioteci oko udovice Pjotra Aleksejeviča.
Niko ne zna o čemu su razgovarale, mada su ih odavali rumeni obrazi i prigušen smeh,
kao i posebni gestovi nalik na ribolovce kada govore o nedavno ulovljenim štukama.
Bližila se i subota.
U vazduhu se osećao duh praznika.
Oh, bože moj! Koga će sada načelnik udariti na muke?
- Ja ću sve priznati. - Onda će te streljati na licu mesta.
Poslaće tvoje ostatke nazad sa dijagnozom: iznenadna smrt od dizenterije.
Bolje će biti da te pošaljemo u žbunje i da tamo odglumiš svinju.
- Hoće li biti pogođen? - Verovatno. Ponekad i promaši, ali retko.
Ništa mi bolje ne pada na pamet.
Ne sviđa mi se to... Znate, nepoželjni svedoci budu mrtvi.
- Otići ću na farmu i uzeti drugu svinju. - Uzalud. Neće ti dati.
Tamošnji direktor je nudista sa nadimkom Firer iz Harkova.
Talalajev je sa prijateljima stigao pred zalazak sunca.
Posle kraćeg pijenja čaja, generali su prešli na pivo.
Posle toga je i votka bila neizbežna.
Oslobodite svinju.
Zbogom, Bombo!
Zbogom.
Mislim da je debeli regrut mrtav.
Ipak, groktanje se začulo ponovo.
Mora da je neka matora svinja.
U to vreme Bajonet je tešio četvrtu i petu udovicu.
Bile su oduševljene njegovom nežnošću. U odnosu na lokalne konkurente
imao je veliku prednost, jer svoje partnerke nije udarao pesnicom za vreme orgazma.
Mada je počinjalo da mu smeta to, što ni jedan pristojni mrtvac
nije imao dve udovice ili više.
- Gadura je ranjena. - Mislim da je pobegla.
Treba je zaklati nožem.
Sada mu nema spasa.
Trebalo je spasiti Bombu.
- Druže generale, dozvolite da je ja uhvatim. - Da spasimo kontraadmirala?
Tako je. Svinje su opasne zveri! Mogla bi da slisti kontraadmirala.
Ne brini za Semjoniča.
Imaš ti svoga generala.
Onaj je dosadan.
Kakav ulog da bude u našoj igri?
Novac.
Novac nije ništa. Spreman si da umreš kao pravi vojnik?
Spreman sam da uložim glavu.
Upravo sam to i hteo da ti predložim
Uzmi pištolj, stavi metak i vrati mi.
Eto tako. Uživaj sada ti. Popij prvo, da sakupiš hrabrost.
Hrabro.
Smeo bih u kupatilu da ti okrenem leđa.
- Da ponovimo? - Nema problema.
Ne treba reći da sam imao sreće. Druga mogućnost nije postojala.
Znajući generalov karakter, nisam ni stavio metak u revolver.
Šta radiš, vojniče, sediš?
- Video sam NLO. - Kakav NLO.
Prirodan, ovozemaljski. Čisti smaragd. Često se viđa u blizini.
To je korisno znati. Zašto je zelen?
Po definiciji NLO je crven.
Crveni su sa Marsa, a zeleni sa Venere.
Ne! Crveni nisu iz naše galaksije.
Da, mislim da znam! Oni dolaze sa neke sasvim nepoznate planete.
U pravu si. Daleko su od nas.
Promenljivi su. Nekad imaju jednu glavu, a po nekad i dve.
Opasni su. Ne verujem im.
Bilo je slučajeva kada su svojim zracima prodirali ljudima u mozak.
Daj mi to.
- To je običan avion bez krila. - Raketa. Sve najbilje stvari trebalo bi dati deci.
Američkoj!
Druže generale, odavno želim da pitam...
- Šta mislite o jetiju? - Jeti? Mislim da je dobar deterdžent.
Ne o tom, mislio sam na snežnog čoveka.
Trebalo bi konsultovati kontraadmirala. On je video Atlantidu.
Kontraadmiral je, međutim, bio daleko od priča o Atlantidi. Besno je gazio gore-dole
po šipražju, pokušavajući da uhvati neuhvatljivu svinju. A ona, to jest Bomba,
iz razumljivih razloga se trudila da ga u tome osujeti.
Komandir?
Nisam taj, ja sam čuvar.
Vreme je da idete, groblje se otvara.
Ljudi će doći ovamo uplakani, neće se oduševiti ako vas tu zateknu.
Talalajev, obustavi sve svoje probe u ovom kraju.
Ispostavilo se da je prase mutant. Napravilo mi je modro oko i uzelo nož.
Moramo izvestiti o tome.
Proveli smo se lepo, momci. Vreme je da se ide.
Dobar vojnik.
Bilo je zabavno, ti sada shvataš da nema više odstupanja. Iza nas je Moskva.
Shvatam.
- Jeste li svi čitavi? - Tako-tako.
Tako zagrljeni dugo smo stajali gledajući u horizont, iza koga je čekala lepa budućnost.
Nekoliko dana kasnije polagali smo svečanu zakletvu. Dobio sam papir sa tekstom.
Postavili su me ispred stroja. Odjednom, pojavio se Talalajev.
Vojnici, vi znate šta ja mogu da vam kažem, ja znam šta vi možete da mi odgovorite.
Da skratimo priču - služite!
Talalajev je razdelio automatske puške, a kada su one nestale, oni koji nisu imali sreće
dobili su ašovčiće.
Čitaj, junače.
Ja, Genadij Romanovič Bobkov, zaklinjem se na odanost svojoj otadžbini
Ruskoj Federaciji...
Šta je naš život? Igra.
A najrizičnija igra počinje onda kada je vaše zdravlje ili čak život u pitanju.
Neko može da dobije bolje karte, ali jedino vojska može da otkrije naše unutrašnje rezerve
i da sanjare pretvori u osvajače zvezdanih meridijana
i drugih galaktičkih proizvoda.
Uzmite mene kao primer. Šta sam bio, a šta sam postao?
Prosto rečeno - sve. A zašto? Zato što sam *** vojnik.
A *** vojnik se nikada ne predaje. U svakom slučaju, nema šta da izgubi.
To je naša glavna vojna tajna.
Srpski titl: tplc
SRPSKE TITLOVE RUSKIH FILMOVA OVOG PREVODIOCA, MOŽETE NAĆI NA: http://www.podnapisi.net/cyr/ppodnapisi/search/sA/26152�