Tip:
Highlight text to annotate it
X
Zamislite da ste na utakmici
i ovaj užasni lik sedi pored vas.
Glasan je,
prosipa piće po vama,
ismeva vaš tim.
Danima kasnije, šetate parkom
i iznenada počinje kiša.
Ko se pojavljuje
da vam ponudi kišobran?
Isti onaj lik sa utakmice.
Da li menjate mišljenje o njemu
na osnovu tog drugog susreta
ili ostajete pri prvom utisku
i otpisujete ga?
Istraživanja u socijalnoj psihologiji pokazuju
da brzo formiramo trajni utisak o drugima
na osnovu njihovog ponašanja.
To činimo bez napora,
pridajući im trajne osobine
na osnovu jednog postupka,
kao što je gruba reč
ili nespretan pokret.
Koristeći svoje utiske kao vodilje,
možemo tačno predvideti
kako će se ljudi ubuduće ponašati.
Naoružani znanjem
da je tip sa utakmice
bio kreten kad ste ga prvi put videli,
možda ćete očekivati da i dalje bude takav.
Ako je tako, možda ćete hteti
sledeći put da ga izbegnete.
S tim na umu, možemo menjati prvi utisak
u svetlu novih informacija.
Istraživači ponašanja su utvrdili
postojane obrasce koji upravljaju
procesom ispravljanja utiska.
S jedne strane, saznavanje veoma negativne,
izuzetno nemoralne činjenice o nekome
uglavnom ima jači utisak
nego saznavanje veoma pozitivne, veoma moralne činjenice.
Dakle, nažalost po našeg novog prijatelja
sa utakmice,
njegovo loše ponašanje na utakmici
može da zaseni njegovo lepo ponašanje u parku.
Istraživanje ukazuje da se ova pristrasnost javlja
zato što su nemoralna ponašanja više dijagnostička,
više otkrivaju
pravi karakter neke osobe.
Dakle, ovom logikom,
loše je uvek jače od dobrog
kad je u pitanju ispravljanje utiska.
Pa, ne baš.
Neka saznanja ne dovode
do ovakve negativne pristrasnosti.
Kad saznamo o sposobnostima neke osobe,
na primer,
pristrasnost se preokreće.
Sada pozitivne informacije
imaju veću težinu.
Vratimo se na onu utakmicu.
Ako igrač da gol,
to će imati veći uticaj
na vaš utisak o njegovim veštinama,
nego ako promaši mrežu.
Dve strane ispravljanja utiska
su prilično postojane.
Sve u svemu, prilikom ispravljanja utiska,
ljudi više težine stavljaju
na ponašanja koja vide kao
ređa -
izuzetno nemoralne aktivnosti
i izuzetno sposobne.
Dakle, šta se u mozgu dešava
kada ispravljamo svoje utiske?
Koristeći fMRI,
funkcionalnu magnetnu rezonancu,
naučnici su identifikovali
proširenu mrežu regija u mozgu
koje odgovaraju na nove informacije
koje nisu u skladu sa prvobitnim utiscima.
One uključuju oblasti koje su inače povezane
sa socijalnom kognicijom,
pažnjom
i kognitivnom kontrolom.
Štaviše, kada ispravljamo utiske,
zasnovane na ponašanjima ljudi,
aktivnost u bočnom prefrontalnom korteksu
i temporalnom režnju
korelira sa percepcijama
učestalosti ovih ponašanja u svakodnevnom životu.
Drugim rečima, izgleda da mozak prati
statističke karakteristike ponašanja niskog nivoa,
kako bi doneo kompleksne odluke
u vezi sa karakterom drugih ljudi.
Mora da odluči
da li je ponašanje te osobe
tipično ili neuobičajeno.
U situaciji u kojoj
je užasni navijač postao dobri samarićanin,
vaš mozak kaže:
"Iz mog iskustva,
skoro svako bi nekome pozajmio kišobran,
ali ponašanje ovog lika na utakmici
je bilo neobično."
I tako odlučite da se držite prvog utiska.
U ovim podacima je dobra poruka:
vašem mozgu, pa tako i vama,
možda je više stalo
do veoma negativnih, nemoralnih stvari
koje druga osoba radi,
u poređenju sa veoma pozitivnim i moralnim stvarima,
ali to je direktna posledica
komparativne retkosti tih loših ponašanja.
Više smo navikli da su ljudi u osnovi dobri,
npr. da pomažu nepoznatima.
U ovom slučaju, loše je možda jače od dobrog,
ali samo zato što dobrog ima mnogo više.
Setite se kad ste poslednji put doneli sud o nekome
na osnovu njihovog ponašanja,
posebno vremena kad mislite
da ste promenili mišljenje o nekome.
Da li je ponašanje koje vas je navelo
da promenite svoj utisak
bilo nešto što biste očekivali od svakog
ili nešto potpuno neuobičajeno?